Hrvoje Landeka
Zbirka poezije: STIJENE
I.
Sionske kontese
ARHITEKTURA LUČONOŠE
Vidim Te kao da si od stakla.
Trebamo Tvoj mir, dobrotu i snagu.
Tvoja unutarnja ljepota, čistoća i dobrota
naša su pozivnica i zapovijed!
Mi smo kolekcionari lijepih duša,
vi ste dio našeg mozaika i
kozmičke arhitekture.
Mi ništa ne tražimo niti dajemo,
naše će svijetlo upaliti Tvoje
i to je sve, sav proces.
Sve ostalo si Ti sama,
tvoj unutarnji hram i sjaj
koji Ti za sada ne vidiš,
ali to ćemo promijeniti.
Kada upalimo Tvoje svijetlo
dalje će Ti biti kao što su
prethodni arhitekti zapisali:
˝Tvoje će svijetlo svijetliti pred tobom˝.
Mi svjetlonoše vas tražimo,
slažemo u Božanski mozaik.
Bez vas, sve bi se urušilo
i svijet bi progutala tama.
Prethodni kolekcionari su zapisali;
˝Vi ste svijetlo svijeta, vi ste sol zemlji˝.
PUT
S ljudima nemamo više ništa zajedničko,
njihove barbarske vrijednosti, mačevi, krvoprolića,
bujice laži i stoljeća prevara
više nas se ne tiču!
To nije naš put,
niti nas se tiče.
Sve su to varalice, prevaranti, nakaze,
horde budala i ološa koje će navirati na nas,
neka im se Bog smiluje jer Sionska legija neće!
Ti si pozvana i samo pozvani i iskušani ulaze.
Latice svoje duše čuvaj podalje
od prljave bujice.
Mi imamo svijetlo i zvijezdu koja nas vodi k Njemu,
mi putujemo svi zajedno,
k Njemu,
domu.
SION
Vagati ćeš srcem,
osluškivati dušom
tko može na porte Siona.
Na vratima tvrđave stojim ja s mačem,
ja ću te paziti silom i snagom
Sionske legije.
Ne boj se hordi ološa i prevaranata
koji će navirati odasvud.
Neka nam se ne približavaju
jer sve te horde ološa polomit će
bljesak, snaga i moć Siona.
Bolje da ne pokušaju!
Ako mač Sionske legije zamahne,
on će i udariti,
snažno i oštro,
ološ kraj sebe nećemo trpjeti.
SIONSKA KONTESA
Opet si me uvjerio,
a malo sam posumnjao.
Gdje ih samo pronalaziš?
Da mogu podizati valove,
zapovijedati vjetru
tresti brda i ozdravljati ljude
malo mi je kao kad ugledam Kontesu.
Čiste, duboke oči pune bezuvjetne dobrote,
lice bez maske.
Malo mi je Bože i previše,
samo ću ponizno pognuti glavu.
Sad mogu novih pet godina
u zavjetu tišine.
Opet sam onaj novi stari,
sad me vodi gdje hoćeš,
hvala ti!
ZNAK
U tebi nema zavisti,
mržnje, srdžbe, zlobe,
nema niti kapi tame.
Zato nemoj čekati
neki veliki znak
leptire, ptice, ljiljane,
tebi to ne treba.
Ti već jesi bijeli ljiljan
sama po sebi,
ti si naš znak.
Već ćeš shvatiti
i najavljujemo ti puno smijeha.
NE BOJ SE
Ne boj se,
nikada nisi pogriješila
u ničemu.
Život je igra u očima hrabrih,
odvažni sudbinu
sami sebi kroje!
Prehodaj s nama lagano svoj put
i smij se!
Radosti i mira
neće ti nedostajati
i ne boj se malena,
nikada!
INICIJACIJA
Ne brini se i
nikada nemoj biti tužna.
Kada milost Velikog Arhitekta
proteče kroz tebe
budi se tvoja uspavana čežnja,
zove te tvoja duša
na putovanje povratka
u tvoj dom.
Dani će imati puno više
sjaja i ljepote,
svoje pobijede ćeš nizati
kao perle svog života.
Bit ćeš napokon Ti
samoj sebi jasna,
jednostavno Ti.
Kada svane jutro tog dana
postati ćeš izvorna Ti.
SMIJEH
Noćas sam sanjao tvoj smijeh,
imao je zvuk bezbrižnog ljeta
nečijeg djetinjstva
i bezazlene igre malene djece.
Podsjetilo me na moje prijatelje.
Tako se smiješ,
kao djeca,
kao prijatelji.
RIJEKA
Rijeka tvojih misli
nosi dobre želje,
mir, nadu i utjehu umornima.
Ne štediš svoju snagu
dok pružaš ruke svakome
i poklanjaš radost.
Vaga sudbine kroji dobro
plemenitim ljudima.
ČEKA TE PUT
Tako je On zapisao,
tako će biti.
Zar horda ološa, klatež i priglupa rulja
da promijeni volju Njegovu?
Nemoj se ni okrenuti za njima
kad ih propast sustigne i proguta.
U ponorima tame, zavist i zloba tamniče svoje godine.
Tebi je već zapisano mjesto
u sunčanim perivojima Siona,
nećeš moći odoljeti kada osjetiš
miris tog cvijeća,
poziv Njegove milosti i ljubavi.
Samo ćeš kao i mi pognuti glavu
i krenuti na putovanje…
Čeka te put!
Uz tebe dva kerubina, mačevima te brane
staza je pred tobom
i ne boj se,
budi hrabra i odvažna
kao što jesi,
kao što jesi!
SMIJ SE
Kad hijene i šakali zavisti, pokvarenosti
sluge tame i gnjide zla
ispletu svoje kolo oko tebe,
a toga ti neće nedostajati
smij se!
Porazi ih svojim smijehom,
tama uzmiče pred svijetlom.
Izvuci mač iz izvora same sebe
iz svoje duše
i pobijedi tamu
svijetlom svoje duše.
Svijetla u tebi ne nedostaje,
velike su bitke za velike duše.
Na megdanu idiota i inteligencije
smijati ćemo se svi zajedno,
mi sa sunčanih obala
kad im prostreš raskoš svog talenta
i nebo će se smijati od radosti.
ORKESTAR
Kreni odvažno, silovito i nezaustavljivo!
Tvoj ponos je unikatan,
jedinstven,
graniči s mojom upornošću!
Podigni visoko zastavu svog ponosa
i svojih predaka,
podigni ih visoko i ponosno
sjajne su to i raskošne boje,
pobjedničke!
Sunčani orkestar već priprema uvertire
za trijumfe tvojih pobjeda i djela!
Zapovijedaj vojskom!
ČAROLIJA
Nebo voli oči kao tvoje,
oči pune dobrote.
Nebo doista voli takve oči,
dobrota je sjeme čarolije.
VRIJEME JE
Pomalo si već umorna
od monotonog staklenog zvona ˝sigurnosti˝,
dugo već znaš i osjetiš
da ima nešto više, dublje
lijepo i mistično u zagonetkama života.
Znanje i istina se zavrjeđuju.
Vrijeme nam je za bitku,
krećemo zajedno.
Bit ćeš prva do mene
mač i štit,
zapovijedaj!
Sad ćeš vidjeti
da je život sveobuhvatno i fascinantno
čudo nas svim čudima,
sam život.
Uloži svoj život i dobit ćeš život!
Spoznaja su naši dukati.
IZVEDI DJEVO NOĆAS ČUDESA
Dva kerubina s mačem će se razmaknuti
i serafin će kleknuti pred tebe
vidjet ćeš moć, snagu i znanje istinskog vladara svijeta.
Dobit ćeš moć čudesnu u desnicu.
Radi čuda i
zapovijedaj djevo,
nemoguće više ne postoji,
jer svemogući će govoriti kroz tebe i kroz njega!
Sad ste jedno, vas dvoje i on te čuva.
Zapovijedaj djevo,
pomisli, poželi i zapovijedaj!
Izvedi djevo noćas čudesa.
PONAD SVIH NAS JE
Ne pokušavaj shvatiti,
suviše je božansko,
ne pokušavaj razumjeti
i umom loviti,
veće je i iznad razuma.
Sveobuhvatno je, a nevidljivo,
prepusti se,
osjeti,
plovi.
KAPLJICE
Ja ću se vrlo jednostavno i sa užitkom
odreći stvari i zidova.
Nemoj otkriti moju tajnu
da ustvari niti ne volim posjedovanja,
zidove i stvari,
nije moja kuća od ovoga svijeta.
Evi ti i tijare dijamantne
pa ti podijeli sve.
Budi luđa od mene i zadrži svoj ponos!
Ja ću dijelima svojim prositi Boga,
kad probaš kapljicu iz tog oceana
shvatiti ćeš igru i ugledati život.
Biti ćemo zajedno prosjaci
kapljica Božjeg izvora.
AKO VJERUJEŠ U ŽIVOT
Strukture života postajat će sve ljepše,
monumentalnije i fascinantnije
osvajati ćeš planine mudrosti, spoznaja i znanja
život će teći kao rijeka u kojoj se kupaš,
plivaš,
živiš život.
Ne treba nam suviše interpretacija
definicija i kanona,
sve je život i život je sve
sam po sebi,
jednostavno život,
ali lijep život!
Nadasve lijep, pun slobode i znanja.
Poslije postane strast,
strast života i bivanja - biti živ!
Zatim preraste u ljubav prema životu,
opet se sve stopi zajedno
kao neka alkemija
sve u jedno
u život i postojanje!
Kasnije rušiš granice i barijere matrice
jer vjeruješ u život
sveobuhvatno djelo.
Ako vjeruješ u izvor života
otkuda doista život izvire
tada ćeš doći i do izvora
tako postajete jedno,
jedna istina i stvarnost,
opet naravno život.
Uvijek pobjeđuje život
sa svojim atributima,
arhitekturom istine
i kapitelima svjetla i ljubavi,
oni su baklje koje će ti osvijetliti put,
put života!
JEDNO SRCE
Večeras će sve pasti
ničice pred toplinu,
dragost i dobrotu
tvog srca.
Pasti će ničice
pognuti glavu ponizno
Sionska Legija.
Boje tvog srca
ispisuju pobjede
naših zastava!
PLANTAŽE
Dopustila si mi mali uvid u tvoje srce
u njemu ugledah ono što tražim
što me vodi, hrani i podiže.
Vidio sam plantaže ljubavi
iza tajnih puteljaka
gdje samo rijetki i pozvani
smiju prići.
Odmorio bih se i počinio kraj puteljka
na tim plantažama.
Na horizontima tvog srca
prelijevaju se raskošne palete boja
čiste radosti, smijeha,
i obilje ljubavi koja titra
na horizontima tvog srca.
Volio bih poći tamo…
LJEPOTA IŠČEKIVANJA
Zatreperim sav kad i samo pomislim na tebe,
pljusne me ta bujica i plima radosti,
onaj divni opijum od ljubavi lude.
Tako je meni s tobom,
tako mi je svaki dan
i ludujem dan po dan
sve sam luđi i luđi.
Tako mi je s tobom
od kad te znam.
I kad te ne vidim
čekanje me ushićuje
to čekanje da te barem na tren ugledam.
Da sam lud,
nema ni sumnje.
Tako mi je s tobom,
od kad te znam i ugledah te.
Trebalo bi me i osuditi
koliko sam lud i opijen tobom,
treba mi i suditi, bez daljnjeg.
Toliko sam lud,
lud od ljubavi za tebe.
ČUDO OD JUBAVI
Daleko smo jedno od drugog,
a opet će se dogoditi čudo od jubavi,
takva si ti,
sva si od ljubavi i rođena
za čudo jubavi…
Tvoje riječi i djela neka teku i zapovijedaju
čudima od jubavi.
Meni tek malo i koja mrvica
iz tvog prepunog bogatog srca,
čuda od jubavi.
BITKA OD ČEŽNJE
Moja čežnja za Bogom
već odavno je dosegla sfere ludila.
Na svu sreću imam o tome dokaze i pečate od ljudi.
Njih zanima ono svjetovno, prolazno,
materijalno i što već privlači ljude,
a mene ne privlači niti najmanje.
Izvodim svoj mali kazališni komad,
svoj cabaret baš iz razloga
čežnje i opijenosti Bogom,
da mu se bar na tren približim
i duši svojoj udovoljim.
Neobično za mene i moj pustinjački život
kako moju čežnju za Bogom,
ponekad zasjeni čežnja za tobom.
Neobična je to čežnja,
ali na isti način prožeta je ljubavlju.
Mirišeš na ljubav
i kad ne razmišljam o Bogu,
moje srce titra od čežnje za tobom.
Takva si ti,
moja čežnja, moja ljubav prema Bogu i tebi
sad idu zajedno,
ruku po ruku.
Da sam lud, malo je reći,
lud od čežnje.
LICE U MAGLI
Jutarnja magla je nosila bremenite tvari života
koje su bile nalik okovima,
u formi nekakvih nedaća i nevolja
opkolile su me nespremnog i krenule na mene.
Otrgnuo sam se na vrijeme
i pozvao tvoje lijepo lice,
ugodni glas s onim toplim osmijehom
koje izražava ljepotu i iskrenu dobrotu prijateljstva.
Tvoje lice donijelo je pobjedu.
KAD SE JEDNOM POKRENE
To ne počinje lako kod mene,
ali kad krene
ne posustaje i ne odustaje.
Znam već,
trajati će godinama
i držati me,
nositi,
bodriti.
Tako je navijen sat u meni
u mojim venama i grudima,
trajati će godinama.
Sve vizure nositi će tvoje lice,
ono će biti moj unutarnji mural,
trajati će godinama.
LIJEPA
Zemljovidi i karte tvojih sudbina su lijepe.
Iza tebe će ostati stope cvijeća,
iscijeljena srca, uzdignuta, ozdravljena tijela
bistri, osvježeni umovi i poletni duh.
Iz tvojih ruku
obilno će poteći nada i vjera
za umorne i napaćene.
Ići ćeš onim najtežima,
najumornijima i najnapaćenijima
gdje smiju ići i mogu podnijeti te slike
brodolome tijela, duše i uma
samo jaki i hrabri.
Sve od tebe i s tobom će biti lijepo i dobro
jer to je odraz tebe,
skica tvog čistog srca i britkog uma
-lijepo.
Mala je to i skromna riječ,
oprosti mi,
ali za uzvrat tvojoj skromnosti, mudrosti i jednostavnosti
ta mala riječ neka bude tvoj pečat,
ljepote izvana i iznutra,
-lijepa.
LAVOVI
Bit ću poput moćnog lava
koji će mirno i poslušno
koračati uz tebe.
Vodit će me tvoje misli,
tvoje srce i tvoja desnica.
Slušati ću tvoje misli,
želje i zapovijedi.
Ulaziti ću u sve bitke i ratove
koje poželiš i zaželiš.
Izvesti ću čuda i liječiti bolesne,
sve za tebe.
I, opet ponovno i ponovno.
Samo mirno snivaj,
samo poželi djevo.
MOJA NAGRADA
Ovo je moja nagrada.
Pronalazimo se
u tajnim prostranstvima
naših duša.
Na našoj smo tajnoj klupici
sjedimo, smijemo se i razgovaramo.
Ovo je moja nagrada,
uvijek smo zajedno i skupa.
Ovo je moja nagrada,
za sve ove naše godine
koje smo proveli skupa,
ovo je moja nagrada.
LICE
Pomalo je kao mali, tajnoviti
planinski potok
skriven od ljudi.
Pomalo je mistično,
teče kroz mene,
moje biće.
Ne govorim nikome o tome,
ono u meni teče već godinama
uzvišeno u svojoj
Platonskoj čistoći.
Ljubav prema tebi i tvoje lijepo lice
teku zajedno kroz mene.
Traje već godinama,
Nemoj nas nikome odati
da smo jedno.
LJILJANI NA ZIDINAMA SIONA
Ti samo mirno snivaj djevo,
pazi i čuvaj naše ljiljane
dok arkanđeli ratuju
na zidinama Siona.
Hordu ološa i klateži
sasjeći će vojskovođe Siona.
Neće prići hramu nepozvani,
neće!
Ne boj se malena,
pazi i čuvaj nam
naš ljiljan.
Ti ništa ne brini,
pazi i brini se samo o ljubavi,
u njoj mi živimo i postojimo.
Pazi nam i čuvaj naše ljiljane.
ONA SMIJE
Ona smije ući u hram
i dotaknuti svijetlo,
ona smije.
Njeno je srce kao svijetlo,
njeno je srce čisto,
ona smije ući u hram.
PUT I STAZA MISTERIJA
Opet sve napuštam i ostavljam,
tvoje suze i bol zadaju mi
najtežu bol,
ponekad nepodnošljivu
i budi me noću tvoj tužni pogled
dok me ispraćaš.
U tamnu, hladnu noć odlazim,
nevolja i tmina
šibati će moje lice i grudi.
Ljudske nakaze, šakali, hijene i
provincijski činovnici
nahrupiti će na mene
kako bi se iživljavali na meni i mom životu.
Najljepšu mladost svoju,
već sam potrgao po kazamatima.
Kad dođem do svog slatkog cilja
svjetlost i milost umiti će moju dušu,
takvi su putevi i staze misterija.
ŠAKALI I PIPCI TAME
Oni sve rade isključivo radi silne mržnje,
zavisti i ljubomore kojima su ispunjeni
njihovi naumi, ciljevi i namjere.
Mržnja, ljubomora i zavist su pipci tame,
stoga znaj da tama i samo isključivo tama cvate u njima.
Tama je njihov odraz u ogledalu života.
Nakon određenog ciklusa,
tama i posljedice njihovih nauma
doći će po svoju naplatu
u njihove živote,
jer što siješ to i žanješ…
Time se oni hrane,
zato će nas opet napasti.
Ti samo budi ono što jesi
i skupa ćemo biti ono što jesmo,
puni ljubavi, radosti, mira, strpljenja i životnog sjaja
kao naše rane jeseni u gradskom parku
kad smo započeli igru u cvijetu naše mladosti.
MOST
Pozvana ćeš doći
na mostove Siona.
Arkanđeli će pred tobom
otvoriti libar tvojih djela.
Veći od najvećih među njima
ponizno će pognuti glavu
pred tobom,
pokloniti će ti bijeli ljiljan
i možeš nakon toga ući
u hram.
SRCE
Anđeo isklesan u kamenu
okrenuti će se za tobom
dok ja samo šutim
i glavu ponizno spuštam
pred raskošnom ljepotom
tvog srca.
PLATNO ŽIVOTA
Ponekada se sve doima kao divlja bujica,
na trenutak se čini
da će sve otići k vragu
i da su puno toga natovarili na moja pleća.
No, opet ni ne sumnjam kako Božja ruka
plete živote i sudbine.
Tad mi treba tvoje toplo lice
i mala kap iz tvog srca.
Volim naše pjesme
kao što volim tebe.
PRONAĐENI
U tom plamenu
gdje srce gori
tvoje lice,
ikona sveta.
Mali plam dušu grije
ushit čarolije.
Ljubav nas je isplela,
sudbine nam pomiješala.
Smij se sad sudbini našoj draga
vezani smo ljubavlju strasnom.
Sad smo pronađeni i zaljubljeni
sudbina nas pečatima svojim spoji.
SKITNICE SNOVA
Lice me tvoje noću budi
lutalice snova.
Na tajnim mjestima staze snova
usne su tvoje
dotakle moje lice.
BOGATSTVO
Još samo malo mi nedostaje
da mi oduzmu sve
i da nemam ništa.
Tad ću postati apsolutno bogat.
Srce je puno tebe
tu sam najbogatiji
i moj život je jako lijep.
OPET
Opet smo se sreli
i vidio sam,
što je najteže od svega
u tvojim očima isti sjaj.
On otkriva s izrazom tvog lica
da ti srce još uvijek zatitra za nama.
Izvesti ću i ovaj put
svoj uobičajeni kazališni komad.
Spustiti ću pogled u pod,
skrenuti temu razgovora,
izmisliti nešto banalno,
malo i slagati ako treba i dalje bez riječi
samo da što prije pobjegnem.
To je već tipično
da bježim.
Tebe to više ni ne iznenađuje
neka ostane sve na pogledima,
samo da ne moram posezati za riječima.
Samo da sve prođe brzo i bez riječi.
BASTION
Ljubav moja leti
ponad ovih površnih sfera,
netaknuta i uzvišena
na duhovnoj hemisferi.
U njoj se moja duša zrcali
tvoje lice ju umiva.
Ljubav moja ne traži niti treba
prizemne, hedonističke avanture.
Ne želim harmoniju, sklad i vibraciju
ničim pokvariti.
Sve me vodilo k tebi
i ne opirem se
odavno sam se prepustio.
Dišem moju ljubav svaki dan,
svaki tren
sasvim lako, tiho i meko.
Ljubav moja leti
moje srce odlazi tebi
u nama pronalazim mir, spokoj,
vjeru i nadahnuće.
Ljubav moja prema tebi
uzvraćena je istom mjerom.
Time smo sklopili zavjet,
kreirali oktavu samih sebe,
nas dvoje
prema Božjem planu i naumu,
skladni,
baštinimo svoje unutarnje blago,
imperij i utvrdu ljubavi.
Tako nam je zapisano,
tako nam treba biti.
Dvoje nas na utvrdi,
bedemima samih sebe.
Dvoje nas zajedno
stojimo zagrljeni,
prkosimo ovim hordama ološa,
budala, nitkova,
klateži i probisvijeta
što nam pokušavaju srušiti i ukrasti
naše unutarnje blago.
Ne može se duša nikome ukrasti i utržiti
ne može se srcu lagati
zato se smijemo i zagrljeni im prkosimo
na bedemima
našeg hrama ljubavi.
FREKVENCIJA
Oprosti mi što ponekad
uopće ne slušam što mi govoriš.
Oprosti mi što sam
tako smušen pored tebe,
oprosti mi
što samo šutim i gledam u tebe,
tvoje oči, tvoju kosu
i pažljivo osluškujem boju tvog glasa
koja me tako opušta i umiruje.
Znaš taj osjećaj
kad si zaljubljen u nekoga?
Tako je meni svaki dan s tobom.
Divim ti se
i kada stopim,
uskladim svoj um i srce
s mislima o tebi,
blažen sam,
miran i spokojan
ili jednostavno zaljubljen
što dolazi na isto.
Uvijek se nešto pokrene s tim,
neka mistična čarolija
s vibracijom tog mira i osjećajima te frekvencije,
pulsira iz mene,
a meni je dovoljno samo da nas vidim.
Zajedno se držimo za ruke
u nekoj šetnji,
sutonu kraj rijeke.
Zajedno.
ZA TVOJU NAKLONOST
Hodao sam po kiši za tvoju naklonost.
izašao sam na svaki dvoboj,
bitku i izazov
koji si stavila pred mene,
učinio sam i posve nemoguće stvari
kako bih zadobio maleni kutak
u tvome srcu.
Sada tamo rastem i cvjetam,
smijem se i grijem
punim se snagom i uživam
u skrivenim, tajnim odajama
tvog srca.
MAGIJA
Kada kontempliram na našu ljubav
put i staza ispred mene
tako je lagana i meka kao voda.
Kada su nam ruke spojene,
zajedno jedna u drugoj
toliko sam miran, ispunjen, spokojan,
imam samoga sebe
kada moje srce doplovi do tebe.
Tvoja je ljubav tako laka i meka,
za mene sveta
dok u meni plamti, širi se i raste,
prekrivajući sve tvojim
blagim, mirnim, dobrim i toplim očima
dok bukti čarolija,
magija naše ljubavi.
NAJAVLJUJEMO NOVO LUDILO U GRADU
Opet mi srce divlje, ludo bubnja,
opet je tvoje lice i tvoja duša
u meni
u mojim venama.
Najavi im puno, jako puno čarolije,
ludila, ponosa i ludih zabavnih djela.
Objavi im svima i reci
koliko se ludo volimo.
Najavi im i puno plesa od prkosa,
najavi im vatromet čudesa od dobrih djela…
Ludujmo voljena od prkosa i ponosa,
ludujmo večeras i noćas,
neka pukne sve nemoguće,
neka sve profano polomi, razbaca,
i sveto razbukta tvoja vizija,
vizija dobrih djela, mira i ljubavi.
Neka vlakovi opet lebde na oblaku snova
i još puno toga,
luđe od svega dosad viđenog.
Najavi im ludilo…
Tek smo počeli ti i ja.
II.
Kreacija
STABLO ŽIVOTA
U tajne Kreacije
samo pozvani ulaze.
Dobiju na dar
mir stijene,
mudrost filozofa,
radost djeteta.
Dobiju na dar Život
koji žive punim srcem.
Na koncu putovanja
stope se sa životom samim
u radosnu Kreaciju.
(Tribute to Kabbalah)
POMAZANIK
Graditi ćeš kuće
pune smijeha, topline i blagostanja,
ali ti nećeš ući u nijednu.
Noći ćeš provoditi samotan
zebući od gladi i zime.
Lijepe i umiljate žene
zvat ćete u svoj zagrljaj,
ali ti ćeš proći uzdignute glave, čvrst kao stijena.
Nećeš ni trepnuti!
Noći će ti biti Tantalove,
dani Sizifovi.
Smatrat ćete bezumnikom,
rulja i klatež će likovati,
no slatki pehar pomazanika
puni milost Njegova.
Tako ćeš živjeti,
od nevolje do nevolje
od opasnosti do opasnosti
dok te ruka Njegova vodi,
odan Njemu i samo njemu
do posljednjeg daha!
OPROSTI MI
Oprosti mi na grubosti i škrtosti na riječima,
dugo sam u bitkama,
zaboravio sam od silnih ratova
kako se razgovara sa ženama
kako se ophodi s Kontesama,
oprosti!
Bitke se nižu neprestano,
nisam se dugo odmorio,
trajat će dok ne završi!
Božja ruka je sve ispisala,
mi samo ratujemo,
vojskovođe Siona.
Ali da nedostaje život,
ne možeš ni zamisliti koliko,
oprosti mi što se ne sjetim,
ne govorim,
oprosti.
BITKA ZA GRAD
U zamku tame nema ničega osim tame,
nakaze tame i pipci tame
koji ne podnose smijeh, radost, iskrenost.
Osmijeh im je prijetnja,
oni se izopačeno cerekaju
i ne podnose smijeh i izravan pogled u oči,
hrane se neprirodnim, izopačenim,
nakaznim porivima
strukturama ludila koje raste u njihovim poremećenim umovima.
U zamku tame nema doslovno ničega.
Grad je u sebi nosio bezbrižne i razigrane boje ljeta
radost, zabave, poslijepodnevne kave na terasama,
smijeh prijatelja, poljupce djevojki,
parkove, ulice i trgove,
nosio je svojim ulicama rijeke života
ljudi.
U zamcima tame nema ljudi,
već neljudi.
Grad je uvijek zvao i izvlačio ljude
na proljetne sunčane promenade
urbane poljane,
tu smo mi bili ljudi.
Smijali se, dijelili radost s prijateljima,
zaljubljivali u svoje djevojke,
to pamtimo
jer smo to bili i ostali.
Grad nas opet zove i okuplja,
trebaju nas naša djeca koja rastu u mlade ljude
koji nose u sebi vizije grada,
arhitekture i lijepe skice života nas ljudi!
Oni iz zamaka tame su jednom rušili naš grad
i ubijali ljude našeg grada,
opet je vrijeme za bitke
da branimo i spasimo grad ljudi
od barbara i neljudi iz zamaka tame
koji opet gmižu ulicama našeg grada
u potrazi za zatomljenjem
svojih mračnih poriva,
nakaznih i luđačkih poriva i pobuda,
nakaze!
Vrijeme je za konačnu bitku,
bitku za naš grad!
SNAGA ŽIVOTA
Snaga mu nemjerljiva
tišina je ritam
oktava strasti
sve pleše i pjeva,
trči, smije se
raduje, veseli
mirno-divlja bujica,
svemogući, sveprisutan
nepobjediv i svemoćni
život!
Plivam u toj rijeci života,
utječem u ocean,
zapravo se vraćaš
izvoru u sebi,
sve je jedno!
LJEPOTA JUTRA
Ljepota jutra
bila je neopisiva i nepobjediva.
Sunce je trijumfalno pulsiralo svijetlom,
zrnca svjetlosti po travi
doimali su se sjajnijima
i blještavijima od dijamanata,
rosa je bila poput jutarnjih smaragda.
Alkemija jutra, sunca i ljepote.
Misli nisu mogle ništa više izgovoriti,
prepustio sam se
tišini i ljepoti jutra.
KREACIJA ŽIVOTA
Večer se spustila
u dostojanstvenoj tišini
noseći, prosipajući mir, blaženstvo i milost.
Struktura života se isplela
sama od sebe,
rukama života,
očima i srcem
kreacije života.
PRIJATELJ
Dom i kruh pravednika žuljevima i znojem
gradi se i mijesi,
takva je Božja volja od pamtivijeka
tako on plijevi kušnjom žito od kukolja
za svoj nebeski kruh,
deliciju pravednika
doma poštenog.
Kad te rabota umori
prijatelj te odmori.
Kad jaram kruha pritisne
i sivi oblaci se nadviju nad gradom
kome ćeš poći
sam sebi težak
ako ne pod krov prijateljev?
Kutak sreće u srcu prijatelja,
voda radosti za stolom sa prijateljima.
Smijeh uvijek sam krene,
noge se odmore
srce se ugrije
za stolom prijateljevim.
LANU
Kada sumnjaš i ne znaš, oni znaju
oči njihove ispunjene su svijetlom
stoga vide put kojim te vode,
samo vjeruješ
rijeka oduvijek sama teče
ne trebaju joj prazne riječi
rijeka oduvijek sama teče.
Lanu je splavar,
on kormilari kozmičkim sudbinama,
nije to za ljude
stoga su sretni oni koje on pozove
i poveze.
On nikada ne govori prazne riječi
i nikada nije nikoga svoga ostavio.
Lanu sam bira čistoću,
unutarnja slika je njegova skica
kojom te u hram pretvori,
takav je put
takvi su Lanui.
STIJENE ODANOSTI
Tvoja odanost je stijena
na koju sam više puta
pobjedonosno položio svoj život
bivanje i put.
Još kad nisi to znala
moj život je ovisio o tvojoj odanosti,
tvojoj i mojoj
jer i ti si ne jednom
položila svoj život u moje ruke,
moju odanost tebi
koja se ponekad postidi
snazi tvoje odanosti prema meni.
Sve je isto kao onaj dan
kad sam prije nekoliko desetljeća
stao ispred tebe,
otvorila si svoje ruke i pozvala me u svoje srce
u kojem se još uvijek bezbrižno igram,
tako živim
jer živ sam,
živi smo.
ZAJEDNO
Prije mog spavanja zajedno smo se molili
tek malo otvorena vrata
i prigušeno svjetlo
kako bi meni ugodila.
Bilo ti je jako važno čuti moje mišljenje
o svemu,
što riječima
što slikama
nešto sam govorio
ali jako malo,
moj jezik je bio put tišine
iznutra je raslo naše carstvo.
Uvijek puna nade, optimizma i pobjedonosnih planova,
nisi mogla niti naslutiti
moje skice.
Sad neka nečije veće i snažnije ruke vode nas,
odavno smo jedan kist i jedna ruka.
ZNALI SMO
Govorili su mi da si me zaboravila i ne voliš me
mene su tebi oslikali lažima
i najcrnjima riječima,
sve su pokušali,
naš put je oslikan djelima,
djelima.
Koliko nasrtaja i pokušaja tamnih figura
toliko svjetla i vedrine u nama
svjetla,
svjetla
pobjeda i svijetla.
GODINE
Sjećam se života kad smo šetali gradskim parkom.
Razgovor, smijeh, tišina,
nije nam bilo važno,
važno je bilo samo
da smo bili nas dvoje.
Park je mijenjao obličja
sunca, snijega, kiše, jeseni, zime,
topla ljeta,
sve se mijenjalo i projurilo kao tren mladosti,
samo smo nas dvoje ostali
još uvijek mladi,
još uvijek zajedno,
skupa i stopljeni kao jedno
u Kreaciji.
KOLEKCIONAR
Na postelji od najljepših srca
mirno sniva moje srce.
Ono najljepše od najljepših srca
teče mojim venama i kroz moje srce.
Ono najljepše iz najljepših srca pijem svaki dan.
Šutim od ljepote najljepših srca,
šutim i živim svoj život
u ljepoti najljepših srca.
Oni su moj oklop, štit i snaga,
istinska ljepota iz najljepših srca
koju pronalazim na svojim putovanjima.
JESEN
Jesen je odvažno zakoračila prirodom,
otplesala je odvažni flamenco raskošnih boja
koje je razbacala svuda oko sebe.
Nosila je poklone jesenskih plodova,
nosila je magičnu energiju prirode,
energiju promjene.
Mijene promjena potekle su
vrtlozima, žilama i venama života
svega živog,
jer ništa ne može uteći ni promaći
magičnoj energiji promjena.
Jesen je kao kvarc otkucala jednu novu eru,
eru promjene.
ŽENA LANU
Na korak si do mene,
još koja stopa i postati ćeš
žena Lanu.
Sad si shvatila i doznala
zašto noću lutam, danju se skrivam,
bježim od tvojih usana
vitkog tijela i netaknutih grudi
koje čuvaš samo za mene
sve ove godine.
Stigao je trenutak
uskoro ćeš vidjeti i progledati,
na korak si do Lanua,
naša su srca konačno
stopljena u jedno.
IMPULS
Sveobuhvatan je
nesagledivo moćan
i pulsira
-život!
Uronjen sam u njega,
u živi život
i pulsira,
živi život
-život!
KOTAČ KARME
Kotač karme je težak kamen,
sve drobi i sve samelje.
Kotač karme je težak kamen,
sve razotkrije.
Kotač karme je težak kamen
nikad se ne žuri,
a sve sustigne.
Kotač karme je težak kamen
pazi što siješ jer kotač karme
na kraju sve samelje.
Kotač karme je težak kamen
sve samelje, sve vrti, sve okreće i sve razotkrije,
kotač karme je zakon života samog!
SUNČANE LEGIJE
Dovedite nam pravednike,
oni su nam oklop, štit i snaga.
Generali naših bitaka su žene,
centurioni naših sunčanih legija su djeca,
nepobjedivi!
LEPTIRI
Još se samo malo strpi,
molim te.
Još koji bolni korak,
kružnicu, čin i ludost
napravi meni za ljubav
iako si na izmaku snaga.
Znam to dobro i vidim.
Izvedi još samo jedan čin,
čudo same sebe.
Još samo malo,
taj korak iznad same sebe,
zaista malo te dijeli
od čiste Milosti.
Patnja će nestati
izbrisati će se sve u trenu
i tuge i boli i neprospavane noći
skupa s tugom za nama.
Sve će se raspršiti
i ti prelaziš iz larve u leptiricu.
Još malo vjere i strpljenja te molim,
ponizno te molim za još jedan čin.
PEČAT PRIJATELJSTVA
Ni traga sumnji
bez mrve kolebanja
stavljala si ruke u vatru,
penjala se na lomače klateži
radi mene.
Stavljao sam svoj život
i otkucaje srca
u tvoje toplo srce,
srce prijatelja.
Uzeli smo nekoliko anđela
za svjedoke
da nam potpišu
ugovor vječnog prijateljstva.
Nevidljiva arhitektura
teče našim venama.
ZABRANJENI GRAD
Kročimo ovom prljavom bujicom,
ali ne dotičemo ju
kao niti ona nas.
Iza naših stopa
ostaje probuđeno cvijeće,
mirni i radosni cvrkut ptica.
Ne skupljamo kuće, zgrade,
ni prolazne stvari.
Živimo u Zabranjenom gradu
svi smo jedno,
jedan val.
Sionska Legija čuva nas
i našu djecu.
U Zabranjeni grad
smiju doći samo pozvani.
Sionska Legija ne štedi prevarante,
naši su savezi vječni,
razgovaramo tišinom,
smijemo se svjetlom i vedrinom.
Mi smo djeca Zabranjenog Grada.
SVETA ARHITEKTURA
Majstor ima oko koje sve vidi i sve zna.
On bira ljepše od najljepših,
slaže ih u arhitekturu Hrama,
sve kao jednu ciglicu,
mali mozaik.
Kasnije se tajnom Kreacijom
svi stope u jednu nit
i vrate se u Izvor
u Kreaciju.
No najprije moraju izvesti čin
na matineji života.
Majstor ponizno skuplja svoje najodanije,
kojim strpljivo zida i podiže stupove Hrama.
Tako se potomci Majstora Hrama ponovno okupljaju
i ujedinjuju diljem svijeta.
Nije to za slabe,
za kolebljive,
jake su bitke za jake,
zato samo pozvani ulaze u Hram.
Najljepši od najljepših
po unutarnjoj kreaciji
tišini i čistoći,
Majstor sve mirno i strpljivo slaže.
BAL POD MASKAMA
Neke su stvari neminovne
davno zapisane i neodgodive
Božjom voljom predodređene.
Neki to mogu čitati i vidjeti,
slušati i gledati.
Tako se u času sudbine
na balu pod maskama
protagonistima skidaju maske
da se vidi tko je od koga došao
tko je pozvan, a tko je prevarant, uljez,
čija krv teče čijim venama.
U našim je venama čitanka,
sve je već zapisano.
MEŠTAR OD ZANATA
Život je naš zanat,
majstori smo zanata.
Skice su u našim venama,
tek natuknice i ceduljice
neminovnog, neodgodivog.
Smiješne li klateži i rulje,
neminovno ih sve sustiže,
zato gradimo Hram na stijenama
dok se klatež u barama mutnim kaljuži.
Naši su pečati stoljetna hijerarhija
svete arhitekture
dok je za ovima gmiže horda ološa
pljačke, gramzljiva, bludna razuzdana klatež
potomstvo bludnica, razbojnika i protuha.
Život svakog čeka iza ugla
sustiže nas sve neminovno,
dan po dan,
neminovno.
Pečat sudbine
svakom je čovjeku u libru života
već odavno upisan.
Budala se smije,
klatež se ruga,
a neminovno ih sustiže,
dan po dan,
neminovno.
Meštar od zanata
oko budno ima,
vidi sve iza i ispred,
što je bilo i što će biti
zato na stijenama Hram svoj podiže i šuti.
Čerge budala, klateži i protuha
razbacati će, slomiti i razrušiti
prvi vjetar neminovnosti.
Dan po dan,
neminovno.
ŠATORI IZRAELA
Šatori Izraela visoko su podignuti,
Sionska Legija
čuva Davidov rod,
pristupiti smiju samo pozvani,
za uhode i neprijatelje
neće biti milosti!
Sin Davidova potomstva
čovjek je zvijezda
u njemu su porte Sionske,
kroz njega se ulazi.
Upozorite neprijatelje, uhode i varalice
jer za njih neće biti milosti,
Sionska Legija će ih sustići.
MISLI
Moje su misli oštre
ne dopuštaju banalnost i trivijalnost.
Prezirem malodušje, sarkazam i cinizam.
Moje misli pune moje vene,
pokreću akcije
uvijek su u pokretu
dinamične i energične.
Čuvam ih u malim škrinjicama
koje dijelim s najmilijima
onako kako mi razgovaramo,
iako ponekad razgovaramo isključivo tišinom,
razmjenjujemo misli.
UKRAO SAM NOTE GENIJA
Sinoć sam ukrao note genija,
otplovio sam putevima svjetla,
notama genija.
Preletio sam horde ološa i klateži
koje naviru neprestano i pristižu odasvud.
Odmorio sam se i okrijepio,
notama genija!
PONIZNO KLEKNI LANU
Pazi se i čuvaj svoje slave i svojih djela,
bježi od ponosa
ono je predvorje taštine!
Ponizno obuci svoj
redovnički haljetak
i služi Lanu!
Ne zaboravi Lanu klečati,
pod čelom dotaknuti.
Prah si bio
u prah ćeš se pretvoriti!
Strgaj okove svog duha,
neka orao duše leti visoko
kad slomi krletku
svoga ja!
Božja ruka gospodari Lanu.
On je početak i trajanje svega,
stoga klekni Lanu,
duboko i ponizno,
nisi još dostojan
ni izgovorit ime Njegovo!
Veličina Njegova Lanu
nadilazi tvoje male ljudske misli.
Klekni Lanu i ponizno
tiho moli.
Veliko je ime Njegovo
i milostiva, nadasve milostiva
volja Njegova!
HORDA
Horda ološa i klateži ponovno se okuplja,
cerekaju se izopačeno, nakazno,
hoće i žele još jedan krug,
neka im bude!
Do sada sam odlazio na megdan
samo sa svijetlom.
Doći ću i ovaj puta u bitku,
ali ovaj puta nosim mač!
Za uhode, varalice i nakaze,
neće biti milosti,
samo mač Sionske Legije.
Ono malo preživjelih i osakaćenih iz horde
ološa i klateži
bit će poslani u njihove čerge
da pokažu novim hordama
što ih čeka.
Mač Sionske Legije.
Za uhode, varalice i neprijatelje
neće biti milosti!
Sve će ih sustići mač Sionske Legije
polomit će i razbacati,
hordu ološa i klateži.
Mač Sionske Legije!
ČISTOĆA, MIR I LJEPOTA
Čistoća, mir i ljepota nije od ljudi,
i nije za prnje, dronjke ljudske naravi.
Čistoći možemo samo težiti,
učiti ponizno od nje.
O njoj se puno ne govori
niti što pokazuje drugima.
Ona se ponizno i skromno živi,
slična je ljepoti i milosti.
Nema tu što za reći
onaj kome je utkana u život.
GRADITELJI VELIKOG ARHITEKTA
Ne postoji nikakva, ni najmanja
odvojenost između nas
i sveobuhvatne inteligentne svijesti,
sve je jedno.
Svijest obuhvaća pticu koja leti,
malog mrava, ribu u vodi,
list na vjetru, šumu, vlat trave,
svaki atom i molekulu
vidljivog i nevidljivog svemira.
Sve se spaja i povezuje
u jednu nit i cjelinu,
jezero života.
Oni pozvani, koji se probude
vide i shvaćaju
da smo svi povezani u jedno.
Ti ljudi kreiraju,
igraju se Božjim molekulama,
a opet su djeca
bezazleni i neiskvareni,
dobrih, iskrenih namjera.
Oni su elitni umovi svijeta
ujedinjeni u kozmičkoj igri
i arhitekturi kreacije.
Oni su graditelji univerzuma,
a opet su kao djeca!
LILA
Nikada ne znam
kada će mi i kako
započeti svaki novi dan.
Još manje znam kako
i gdje će se završiti.
Nekada mi je to bila mila bitka,
danas je već igra Učitelja – Lila,
kako su je na Sanskrtu prozvali,
igra života.
Još uvijek sam
u euforičnom stadiju života
samim procesom i trajanjem života,
spoznajom da sam živ.
Sve se povezalo u jednu nit,
jedan potok
pun vode života.
SUDBINA
Život je stvoritelj i stvoreno,
jedno nerazdvojno postojanje
Jedno!
Ta jednota je put povratka,
put u jedno.
Jedan je put
samo je jeda vjera jednome Bogu
i samo su sveti ljudi
vojskovođe izabranima,
svjetlonoše pozvanima.
Sve je davno,
jako davno zapisano i ispisano
stoga se vojskovođe ne boje
već se smiju hrabro, odvažno i prkosno.
Klatež i rulja već odavno
drugima jame kopa
u koje sami s vremenom upadaju.
Samo je jedna vjera
jedan put,
put i staza odanih,
Njemu pozvanih.
Svi libri svijeta pišu samo jednu knjigu.
Simbole svijetla i tajne kodove vremena
pametni uče i učeni čitaju.
Lažljivci, isprazna blebetala i prevaranti
samo glume i obmanjuju
maske prevare nose,
ali kad se jednom susretnu ovi i oni,
od laži i tame horda,
te od svijetla i istine pravednici,
mačevi sudbine
i vaga pravednosti
svima će maske poskidati.
Mač istine ne štedi nikoga!
Dobro pazi i promisli
prije nego ime Njegovo izustiš.
Te zapovijedi Prorok je ispisao!
Hulje i klatež, sudbina i život će gorko išibati,
loza svetih je neprekinuta,
čak ni uznemirena,
samo mirno vremenu svjedoči
i događaje bilježi.
Kotač sudbine ispisan je.
Svetac i budale,
ešaloni pravednika i horde ološa
bitku vode,
djeca će im u ljude izrasti
i kotač sudbine
opet će istinu zapečatiti.
Sve je odavno ispisano!
AKO SRETNEŠ
Ako sretneš u nekom gradu tog svetca
što tišinom govori,
pravednike okuplja i blagoslivlja,
liječi ljude i djecu podučava,
ako ga sretneš u nekom gradu i tišinom te pozove
budi sretan što si dostojan i ponizan
da stupiš u legije pravednih.
To je znak i pečat tebe samoga
da čisto je srce tvoje,
duša blaga i spremna
da svijetlo ugleda.
Ako sretneš nekad i negdje
tog svetca što pravednike okuplja,
pomoli se i pogledaj u sebe
ima li istine, milosti i dobrih djela u tebi
da mu pred lice i pogled staneš.
Ako sretneš nekad i negdje tog svetca…
MRAVI I KIŠA
Dekodirani kodovi misterija
padali su u kapima kiše.
To nikoga nije zanimalo,
nitko nije čitao, gledao
niti slušao
kodove misterija.
Svi su se htjeli i željeli
uspinjati liftovima
po staklenim neboderima,
voziti skupocijene automobile.
Neki su čak i psovali kišu.
Mravi su bili ponizni i zahvalni
na kapljicama kiše.
Mravlja organizacija
bila je kompaktno integrirana
u misterij.
Samo su ljudi psovali
mrave, kišu, sunce.
Neki pokvareni,
dušom prljavi neljudi.
Zvijeri su plemenite jedinke,
dobri ljudi su endemi,
ološa i protuha posvuda,
nemaš se kamo ni skloniti.
Ukrali bi tišinu,
sklad i mir.
Dekodirani kodovi misterija...
DESETLJEĆA
Na obiteljskim ili prijateljskim druženjima, okupljanjima
sad nas već ima po nekoliko pokoljenja.
Ona luda srednjoškolska mladost sad je tako davna.
Uvijek je tu bilo poštovanje, uvažavanje i bezuvjetno pomaganje.
Susret, riječ, ohrabrenje, pljusak rukom po ramenu,
ljubavne drame, smicalice i ponosni ego.
Natjeraj ga da se promijeni,
odglumi ravnodušnost…
Ona ti je bez veze,
onaj ti je lažni prijatelj…
Sve smo karte spuštali na stol uz kavu ili sočne tračeve.
Neke teškoće, spletke, ratovi, sapletanja i podmetanja
onih koji nisu imali prijateljstva nalik našima.
Svega je tu bilo i obrušavalo se na nas nemilo i na momente
izrazito okrutno.
Meni su ostala sjećanja vječno nasmijanih lica
naše igre na kartama, biljar,
bezbroj kava i ugodnih čavrljanja.
Vozi me tamo, vozi me autom ovamo
danas je vruće, sad je kiša, ajd´ nas odvezi…
Ti bi nas sve ljubazno vozila, razvozila
i odvezla kud krenemo, želimo i hoćemo.
Moje brodolom upucavanje tvojoj prijateljici
uz bijeg, strateško povlačenje zbog treme
kad je ona konačno stigla te sjela pored mene.
Hrabri, odvažni i samouvjereni konobar
ustrtario se ili da ne kažem onu drugu
pomalo smiješnu i prostu riječ,
razoružan njenom jednostavnošću, toplinom,
iskrenošću i unutarnjom ljepotom.
Brodolom muškog ega.
Držao sam se podalje u šanku i polirao jedne te iste čaše
tri puta uzastopno.
Puno smijeha, puno prijateljstva,
puno bodrenja i međusobnog pomaganja, poštovanja,
jednog istinskog prijateljstva.
ČUVAR NJENIH SNOVA
Odmah sam ju zavolio.
Na prvi pogled i tren.
Nakon što smo se vidjeli i opazili
u nekom bučnom provodu, izlasku,
na nekoj terasi nekog od naših omiljenih barova.
Nije mi ni trebalo niti sam insistirao
na konvencionalnom upoznavanju
rukovanju, nekim probranim i biranim riječima,
pogledima i pozama koje smo prakticirali i izvodili
jedni drugima u igrokazima i predstavama
naših adolescentnih godina.
Nekoliko pogleda i sve dalje je pjesma.
Kotrljaju se desetljeća i sretnemo se u Gradu.
Pogled i pozdrav uz tihi dostojanstveni naklon glave,
vitez i njegova djeva.
Tih godina sam ponekad volio noću šetati
pustim, malenim, skrivenim uličicama Grada.
Bile su to za mene probrane ulice i urbana poslastica.
Posebna svečanost bila je dočekati svitanje
i praskozorje zore pored naše rijeke uz
malenu vijugavu ulicu.
Tada bih čuvao njene snove i pazio ju.
Dvije naše duše u igri svijetla i nešto
male noćne muzike.
Ništa nisam trebao jer sam već sve imao.
Tih godina,
bio sam čuvar njenih snova…
ŠKOLA TIŠINE
Vjetar mi je bio brat,
zemlja mati,
a šuma sestra.
Razgovarao sam s Devama
žedan spoznaje
pio njihovo znanje iz
posuda života.
Nitko mi nije smio prići,
kerubini s mačem su me čuvali.
Tako sam ju naučio,
tako sam ju savladao,
tišinu.
Učio sam ju, trenirao ponizno i strpljivo
kroz tri ciklusa,
kroz tri dekade.
Jezik svetih i pozvanih
na tajnome putu.
Samo pozvani odlaze i kroče stazama tišine.
Ne usuđujte se prevaranti,
ne usuđujte se!
Mač kerubina ne pozna milost
za varalice i prevarante,
s toga je neće ni biti!
Nema milosti
za uhode, varalice i prevarante!
TISUĆE MILIJARDI
Imam tisuće milijardi osmjeha
ljubavi, čežnji,
dobrih želja,
bodrenja,
uspomena,
prijatelja,
obitelji,
imam život.
Imam tisuće milijardi volti
ljubavi
koja svijetli u meni.
Nepobjediv sam i nezaustavljiv!
DJEČAK I CEDULJICA
Nekada imam,
nekada nemam,
ona me voli.
Bez obzira na sve.
Nekada sam gladan i promrznut,
nekada je izobilje,
meni gotovo blaženo svejedno,
ali ona me voli.
Prolaze godine,
i teče rijeka života,
nekada je mir i bonaca,
nekada su metež i oluja,
ona me voli.
Drago mi je da nemam zidove,
katove i metalne kočije.
Sve moje stane u kofer dva,
ona me voli.
Nekada sam mudar i razborit,
nekad luđi od najluđih,
ona me voli.
Opet smo i oduvijek
nas dvoje kao nekada
što se nije u suštini
nikada izgubilo niti prekinulo.
Dječak i djevojčica
u školskoj klupi,
sramežljivo isprepletenih
zaljubljenih pogleda
sjede zajedno
dok mu ona pruža ceduljicu
na kojoj piše:
''Ja te volim''.
Ludi, sretni, bogati
koji god vrag bio
na pozornici života,
ona me voli,
ja to znam
i volim i ja nju
od prvoga dana,
od prvoga trena,
volim i ja nju.
ISTRAŽITELJI
Istražujemo unutarnje portale.
Strastveni smo kolekcionari.
Kada pronađemo najljepša,
najdublja i najčišća
srca i lica,
ničice kleknemo ponizno
pred njih,
iako smo Veliki Majstori Svjetlosnih Loža,
kleknemo pred kandidata.
Takav je kodeks i kanon našeg Reda.
U tima izabranicima nalaze se kristalne pahuljice.
Dolazimo im u snovima
I ne govorimo izvana
o tome.
Pozovemo ih u našu Igru,
otvaramo im tajne skice
univerzuma.
Zidamo dalje i zajedno naš Hram,
strpljivi i ponizni.
II.
Kreacija
STABLO ŽIVOTA
U tajne Kreacije
samo pozvani ulaze.
Dobiju na dar
mir stijene,
mudrost filozofa,
radost djeteta.
Dobiju na dar Život
koji žive punim srcem.
Na koncu putovanja
stope se sa životom samim
u radosnu Kreaciju.
(Tribute to Kabbalah)
POMAZANIK
Graditi ćeš kuće
pune smijeha, topline i blagostanja,
ali ti nećeš ući u nijednu.
Noći ćeš provoditi samotan
zebući od gladi i zime.
Lijepe i umiljate žene
zvat ćete u svoj zagrljaj,
ali ti ćeš proći uzdignute glave, čvrst kao stijena.
Nećeš ni trepnuti!
Noći će ti biti Tantalove,
dani Sizifovi.
Smatrat ćete bezumnikom,
rulja i klatež će likovati,
no slatki pehar pomazanika
puni milost Njegova.
Tako ćeš živjeti,
od nevolje do nevolje
od opasnosti do opasnosti
dok te ruka Njegova vodi,
odan Njemu i samo njemu
do posljednjeg daha!
OPROSTI MI
Oprosti mi na grubosti i škrtosti na riječima,
dugo sam u bitkama,
zaboravio sam od silnih ratova
kako se razgovara sa ženama
kako se ophodi s Kontesama,
oprosti!
Bitke se nižu neprestano,
nisam se dugo odmorio,
trajat će dok ne završi!
Božja ruka je sve ispisala,
mi samo ratujemo,
vojskovođe Siona.
Ali da nedostaje život,
ne možeš ni zamisliti koliko,
oprosti mi što se ne sjetim,
ne govorim,
oprosti.
BITKA ZA GRAD
U zamku tame nema ničega osim tame,
nakaze tame i pipci tame
koji ne podnose smijeh, radost, iskrenost.
Osmijeh im je prijetnja,
oni se izopačeno cerekaju
i ne podnose smijeh i izravan pogled u oči,
hrane se neprirodnim, izopačenim,
nakaznim porivima
strukturama ludila koje raste u njihovim poremećenim umovima.
U zamku tame nema doslovno ničega.
Grad je u sebi nosio bezbrižne i razigrane boje ljeta
radost, zabave, poslijepodnevne kave na terasama,
smijeh prijatelja, poljupce djevojki,
parkove, ulice i trgove,
nosio je svojim ulicama rijeke života
ljudi.
U zamcima tame nema ljudi,
već neljudi.
Grad je uvijek zvao i izvlačio ljude
na proljetne sunčane promenade
urbane poljane,
tu smo mi bili ljudi.
Smijali se, dijelili radost s prijateljima,
zaljubljivali u svoje djevojke,
to pamtimo
jer smo to bili i ostali.
Grad nas opet zove i okuplja,
trebaju nas naša djeca koja rastu u mlade ljude
koji nose u sebi vizije grada,
arhitekture i lijepe skice života nas ljudi!
Oni iz zamaka tame su jednom rušili naš grad
i ubijali ljude našeg grada,
opet je vrijeme za bitke
da branimo i spasimo grad ljudi
od barbara i neljudi iz zamaka tame
koji opet gmižu ulicama našeg grada
u potrazi za zatomljenjem
svojih mračnih poriva,
nakaznih i luđačkih poriva i pobuda,
nakaze!
Vrijeme je za konačnu bitku,
bitku za naš grad!
SNAGA ŽIVOTA
Snaga mu nemjerljiva
tišina je ritam
oktava strasti
sve pleše i pjeva,
trči, smije se
raduje, veseli
mirno-divlja bujica,
svemogući, sveprisutan
nepobjediv i svemoćni
život!
Plivam u toj rijeci života,
utječem u ocean,
zapravo se vraćaš
izvoru u sebi,
sve je jedno!
LJEPOTA JUTRA
Ljepota jutra
bila je neopisiva i nepobjediva.
Sunce je trijumfalno pulsiralo svijetlom,
zrnca svjetlosti po travi
doimali su se sjajnijima
i blještavijima od dijamanata,
rosa je bila poput jutarnjih smaragda.
Alkemija jutra, sunca i ljepote.
Misli nisu mogle ništa više izgovoriti,
prepustio sam se
tišini i ljepoti jutra.
KREACIJA ŽIVOTA
Večer se spustila
u dostojanstvenoj tišini
noseći, prosipajući mir, blaženstvo i milost.
Struktura života se isplela
sama od sebe,
rukama života,
očima i srcem
kreacije života.
PRIJATELJ
Dom i kruh pravednika žuljevima i znojem
gradi se i mijesi,
takva je Božja volja od pamtivijeka
tako on plijevi kušnjom žito od kukolja
za svoj nebeski kruh,
deliciju pravednika
doma poštenog.
Kad te rabota umori
prijatelj te odmori.
Kad jaram kruha pritisne
i sivi oblaci se nadviju nad gradom
kome ćeš poći
sam sebi težak
ako ne pod krov prijateljev?
Kutak sreće u srcu prijatelja,
voda radosti za stolom sa prijateljima.
Smijeh uvijek sam krene,
noge se odmore
srce se ugrije
za stolom prijateljevim.
LANU
Kada sumnjaš i ne znaš, oni znaju
oči njihove ispunjene su svijetlom
stoga vide put kojim te vode,
samo vjeruješ
rijeka oduvijek sama teče
ne trebaju joj prazne riječi
rijeka oduvijek sama teče.
Lanu je splavar,
on kormilari kozmičkim sudbinama,
nije to za ljude
stoga su sretni oni koje on pozove
i poveze.
On nikada ne govori prazne riječi
i nikada nije nikoga svoga ostavio.
Lanu sam bira čistoću,
unutarnja slika je njegova skica
kojom te u hram pretvori,
takav je put
takvi su Lanui.
STIJENE ODANOSTI
Tvoja odanost je stijena
na koju sam više puta
pobjedonosno položio svoj život
bivanje i put.
Još kad nisi to znala
moj život je ovisio o tvojoj odanosti,
tvojoj i mojoj
jer i ti si ne jednom
položila svoj život u moje ruke,
moju odanost tebi
koja se ponekad postidi
snazi tvoje odanosti prema meni.
Sve je isto kao onaj dan
kad sam prije nekoliko desetljeća
stao ispred tebe,
otvorila si svoje ruke i pozvala me u svoje srce
u kojem se još uvijek bezbrižno igram,
tako živim
jer živ sam,
živi smo.
ZAJEDNO
Prije mog spavanja zajedno smo se molili
tek malo otvorena vrata
i prigušeno svjetlo
kako bi meni ugodila.
Bilo ti je jako važno čuti moje mišljenje
o svemu,
što riječima
što slikama
nešto sam govorio
ali jako malo,
moj jezik je bio put tišine
iznutra je raslo naše carstvo.
Uvijek puna nade, optimizma i pobjedonosnih planova,
nisi mogla niti naslutiti
moje skice.
Sad neka nečije veće i snažnije ruke vode nas,
odavno smo jedan kist i jedna ruka.
ZNALI SMO
Govorili su mi da si me zaboravila i ne voliš me
mene su tebi oslikali lažima
i najcrnjima riječima,
sve su pokušali,
naš put je oslikan djelima,
djelima.
Koliko nasrtaja i pokušaja tamnih figura
toliko svjetla i vedrine u nama
svjetla,
svjetla
pobjeda i svijetla.
GODINE
Sjećam se života kad smo šetali gradskim parkom.
Razgovor, smijeh, tišina,
nije nam bilo važno,
važno je bilo samo
da smo bili nas dvoje.
Park je mijenjao obličja
sunca, snijega, kiše, jeseni, zime,
topla ljeta,
sve se mijenjalo i projurilo kao tren mladosti,
samo smo nas dvoje ostali
još uvijek mladi,
još uvijek zajedno,
skupa i stopljeni kao jedno
u Kreaciji.
KOLEKCIONAR
Na postelji od najljepših srca
mirno sniva moje srce.
Ono najljepše od najljepših srca
teče mojim venama i kroz moje srce.
Ono najljepše iz najljepših srca pijem svaki dan.
Šutim od ljepote najljepših srca,
šutim i živim svoj život
u ljepoti najljepših srca.
Oni su moj oklop, štit i snaga,
istinska ljepota iz najljepših srca
koju pronalazim na svojim putovanjima.
JESEN
Jesen je odvažno zakoračila prirodom,
otplesala je odvažni flamenco raskošnih boja
koje je razbacala svuda oko sebe.
Nosila je poklone jesenskih plodova,
nosila je magičnu energiju prirode,
energiju promjene.
Mijene promjena potekle su
vrtlozima, žilama i venama života
svega živog,
jer ništa ne može uteći ni promaći
magičnoj energiji promjena.
Jesen je kao kvarc otkucala jednu novu eru,
eru promjene.
ŽENA LANU
Na korak si do mene,
još koja stopa i postati ćeš
žena Lanu.
Sad si shvatila i doznala
zašto noću lutam, danju se skrivam,
bježim od tvojih usana
vitkog tijela i netaknutih grudi
koje čuvaš samo za mene
sve ove godine.
Stigao je trenutak
uskoro ćeš vidjeti i progledati,
na korak si do Lanua,
naša su srca konačno
stopljena u jedno.
IMPULS
Sveobuhvatan je
nesagledivo moćan
i pulsira
-život!
Uronjen sam u njega,
u živi život
i pulsira,
živi život
-život!
KOTAČ KARME
Kotač karme je težak kamen,
sve drobi i sve samelje.
Kotač karme je težak kamen,
sve razotkrije.
Kotač karme je težak kamen
nikad se ne žuri,
a sve sustigne.
Kotač karme je težak kamen
pazi što siješ jer kotač karme
na kraju sve samelje.
Kotač karme je težak kamen
sve samelje, sve vrti, sve okreće i sve razotkrije,
kotač karme je zakon života samog!
SUNČANE LEGIJE
Dovedite nam pravednike,
oni su nam oklop, štit i snaga.
Generali naših bitaka su žene,
centurioni naših sunčanih legija su djeca,
nepobjedivi!
LEPTIRI
Još se samo malo strpi,
molim te.
Još koji bolni korak,
kružnicu, čin i ludost
napravi meni za ljubav
iako si na izmaku snaga.
Znam to dobro i vidim.
Izvedi još samo jedan čin,
čudo same sebe.
Još samo malo,
taj korak iznad same sebe,
zaista malo te dijeli
od čiste Milosti.
Patnja će nestati
izbrisati će se sve u trenu
i tuge i boli i neprospavane noći
skupa s tugom za nama.
Sve će se raspršiti
i ti prelaziš iz larve u leptiricu.
Još malo vjere i strpljenja te molim,
ponizno te molim za još jedan čin.
PEČAT PRIJATELJSTVA
Ni traga sumnji
bez mrve kolebanja
stavljala si ruke u vatru,
penjala se na lomače klateži
radi mene.
Stavljao sam svoj život
i otkucaje srca
u tvoje toplo srce,
srce prijatelja.
Uzeli smo nekoliko anđela
za svjedoke
da nam potpišu
ugovor vječnog prijateljstva.
Nevidljiva arhitektura
teče našim venama.
ZABRANJENI GRAD
Kročimo ovom prljavom bujicom,
ali ne dotičemo ju
kao niti ona nas.
Iza naših stopa
ostaje probuđeno cvijeće,
mirni i radosni cvrkut ptica.
Ne skupljamo kuće, zgrade,
ni prolazne stvari.
Živimo u Zabranjenom gradu
svi smo jedno,
jedan val.
Sionska Legija čuva nas
i našu djecu.
U Zabranjeni grad
smiju doći samo pozvani.
Sionska Legija ne štedi prevarante,
naši su savezi vječni,
razgovaramo tišinom,
smijemo se svjetlom i vedrinom.
Mi smo djeca Zabranjenog Grada.
SVETA ARHITEKTURA
Majstor ima oko koje sve vidi i sve zna.
On bira ljepše od najljepših,
slaže ih u arhitekturu Hrama,
sve kao jednu ciglicu,
mali mozaik.
Kasnije se tajnom Kreacijom
svi stope u jednu nit
i vrate se u Izvor
u Kreaciju.
No najprije moraju izvesti čin
na matineji života.
Majstor ponizno skuplja svoje najodanije,
kojim strpljivo zida i podiže stupove Hrama.
Tako se potomci Majstora Hrama ponovno okupljaju
i ujedinjuju diljem svijeta.
Nije to za slabe,
za kolebljive,
jake su bitke za jake,
zato samo pozvani ulaze u Hram.
Najljepši od najljepših
po unutarnjoj kreaciji
tišini i čistoći,
Majstor sve mirno i strpljivo slaže.
BAL POD MASKAMA
Neke su stvari neminovne
davno zapisane i neodgodive
Božjom voljom predodređene.
Neki to mogu čitati i vidjeti,
slušati i gledati.
Tako se u času sudbine
na balu pod maskama
protagonistima skidaju maske
da se vidi tko je od koga došao
tko je pozvan, a tko je prevarant, uljez,
čija krv teče čijim venama.
U našim je venama čitanka,
sve je već zapisano.
MEŠTAR OD ZANATA
Život je naš zanat,
majstori smo zanata.
Skice su u našim venama,
tek natuknice i ceduljice
neminovnog, neodgodivog.
Smiješne li klateži i rulje,
neminovno ih sve sustiže,
zato gradimo Hram na stijenama
dok se klatež u barama mutnim kaljuži.
Naši su pečati stoljetna hijerarhija
svete arhitekture
dok je za ovima gmiže horda ološa
pljačke, gramzljiva, bludna razuzdana klatež
potomstvo bludnica, razbojnika i protuha.
Život svakog čeka iza ugla
sustiže nas sve neminovno,
dan po dan,
neminovno.
Pečat sudbine
svakom je čovjeku u libru života
već odavno upisan.
Budala se smije,
klatež se ruga,
a neminovno ih sustiže,
dan po dan,
neminovno.
Meštar od zanata
oko budno ima,
vidi sve iza i ispred,
što je bilo i što će biti
zato na stijenama Hram svoj podiže i šuti.
Čerge budala, klateži i protuha
razbacati će, slomiti i razrušiti
prvi vjetar neminovnosti.
Dan po dan,
neminovno.
ŠATORI IZRAELA
Šatori Izraela visoko su podignuti,
Sionska Legija
čuva Davidov rod,
pristupiti smiju samo pozvani,
za uhode i neprijatelje
neće biti milosti!
Sin Davidova potomstva
čovjek je zvijezda
u njemu su porte Sionske,
kroz njega se ulazi.
Upozorite neprijatelje, uhode i varalice
jer za njih neće biti milosti,
Sionska Legija će ih sustići.
MISLI
Moje su misli oštre
ne dopuštaju banalnost i trivijalnost.
Prezirem malodušje, sarkazam i cinizam.
Moje misli pune moje vene,
pokreću akcije
uvijek su u pokretu
dinamične i energične.
Čuvam ih u malim škrinjicama
koje dijelim s najmilijima
onako kako mi razgovaramo,
iako ponekad razgovaramo isključivo tišinom,
razmjenjujemo misli.
UKRAO SAM NOTE GENIJA
Sinoć sam ukrao note genija,
otplovio sam putevima svjetla,
notama genija.
Preletio sam horde ološa i klateži
koje naviru neprestano i pristižu odasvud.
Odmorio sam se i okrijepio,
notama genija!
PONIZNO KLEKNI LANU
Pazi se i čuvaj svoje slave i svojih djela,
bježi od ponosa
ono je predvorje taštine!
Ponizno obuci svoj
redovnički haljetak
i služi Lanu!
Ne zaboravi Lanu klečati,
pod čelom dotaknuti.
Prah si bio
u prah ćeš se pretvoriti!
Strgaj okove svog duha,
neka orao duše leti visoko
kad slomi krletku
svoga ja!
Božja ruka gospodari Lanu.
On je početak i trajanje svega,
stoga klekni Lanu,
duboko i ponizno,
nisi još dostojan
ni izgovorit ime Njegovo!
Veličina Njegova Lanu
nadilazi tvoje male ljudske misli.
Klekni Lanu i ponizno
tiho moli.
Veliko je ime Njegovo
i milostiva, nadasve milostiva
volja Njegova!
HORDA
Horda ološa i klateži ponovno se okuplja,
cerekaju se izopačeno, nakazno,
hoće i žele još jedan krug,
neka im bude!
Do sada sam odlazio na megdan
samo sa svijetlom.
Doći ću i ovaj puta u bitku,
ali ovaj puta nosim mač!
Za uhode, varalice i nakaze,
neće biti milosti,
samo mač Sionske Legije.
Ono malo preživjelih i osakaćenih iz horde
ološa i klateži
bit će poslani u njihove čerge
da pokažu novim hordama
što ih čeka.
Mač Sionske Legije.
Za uhode, varalice i neprijatelje
neće biti milosti!
Sve će ih sustići mač Sionske Legije
polomit će i razbacati,
hordu ološa i klateži.
Mač Sionske Legije!
ČISTOĆA, MIR I LJEPOTA
Čistoća, mir i ljepota nije od ljudi,
i nije za prnje, dronjke ljudske naravi.
Čistoći možemo samo težiti,
učiti ponizno od nje.
O njoj se puno ne govori
niti što pokazuje drugima.
Ona se ponizno i skromno živi,
slična je ljepoti i milosti.
Nema tu što za reći
onaj kome je utkana u život.
GRADITELJI VELIKOG ARHITEKTA
Ne postoji nikakva, ni najmanja
odvojenost između nas
i sveobuhvatne inteligentne svijesti,
sve je jedno.
Svijest obuhvaća pticu koja leti,
malog mrava, ribu u vodi,
list na vjetru, šumu, vlat trave,
svaki atom i molekulu
vidljivog i nevidljivog svemira.
Sve se spaja i povezuje
u jednu nit i cjelinu,
jezero života.
Oni pozvani, koji se probude
vide i shvaćaju
da smo svi povezani u jedno.
Ti ljudi kreiraju,
igraju se Božjim molekulama,
a opet su djeca
bezazleni i neiskvareni,
dobrih, iskrenih namjera.
Oni su elitni umovi svijeta
ujedinjeni u kozmičkoj igri
i arhitekturi kreacije.
Oni su graditelji univerzuma,
a opet su kao djeca!
LILA
Nikada ne znam
kada će mi i kako
započeti svaki novi dan.
Još manje znam kako
i gdje će se završiti.
Nekada mi je to bila mila bitka,
danas je već igra Učitelja – Lila,
kako su je na Sanskrtu prozvali,
igra života.
Još uvijek sam
u euforičnom stadiju života
samim procesom i trajanjem života,
spoznajom da sam živ.
Sve se povezalo u jednu nit,
jedan potok
pun vode života.
SUDBINA
Život je stvoritelj i stvoreno,
jedno nerazdvojno postojanje
Jedno!
Ta jednota je put povratka,
put u jedno.
Jedan je put
samo je jeda vjera jednome Bogu
i samo su sveti ljudi
vojskovođe izabranima,
svjetlonoše pozvanima.
Sve je davno,
jako davno zapisano i ispisano
stoga se vojskovođe ne boje
već se smiju hrabro, odvažno i prkosno.
Klatež i rulja već odavno
drugima jame kopa
u koje sami s vremenom upadaju.
Samo je jedna vjera
jedan put,
put i staza odanih,
Njemu pozvanih.
Svi libri svijeta pišu samo jednu knjigu.
Simbole svijetla i tajne kodove vremena
pametni uče i učeni čitaju.
Lažljivci, isprazna blebetala i prevaranti
samo glume i obmanjuju
maske prevare nose,
ali kad se jednom susretnu ovi i oni,
od laži i tame horda,
te od svijetla i istine pravednici,
mačevi sudbine
i vaga pravednosti
svima će maske poskidati.
Mač istine ne štedi nikoga!
Dobro pazi i promisli
prije nego ime Njegovo izustiš.
Te zapovijedi Prorok je ispisao!
Hulje i klatež, sudbina i život će gorko išibati,
loza svetih je neprekinuta,
čak ni uznemirena,
samo mirno vremenu svjedoči
i događaje bilježi.
Kotač sudbine ispisan je.
Svetac i budale,
ešaloni pravednika i horde ološa
bitku vode,
djeca će im u ljude izrasti
i kotač sudbine
opet će istinu zapečatiti.
Sve je odavno ispisano!
AKO SRETNEŠ
Ako sretneš u nekom gradu tog svetca
što tišinom govori,
pravednike okuplja i blagoslivlja,
liječi ljude i djecu podučava,
ako ga sretneš u nekom gradu i tišinom te pozove
budi sretan što si dostojan i ponizan
da stupiš u legije pravednih.
To je znak i pečat tebe samoga
da čisto je srce tvoje,
duša blaga i spremna
da svijetlo ugleda.
Ako sretneš nekad i negdje
tog svetca što pravednike okuplja,
pomoli se i pogledaj u sebe
ima li istine, milosti i dobrih djela u tebi
da mu pred lice i pogled staneš.
Ako sretneš nekad i negdje tog svetca…
MRAVI I KIŠA
Dekodirani kodovi misterija
padali su u kapima kiše.
To nikoga nije zanimalo,
nitko nije čitao, gledao
niti slušao
kodove misterija.
Svi su se htjeli i željeli
uspinjati liftovima
po staklenim neboderima,
voziti skupocjene automobile.
Neki su čak i psovali kišu.
Mravi su bili ponizni i zahvalni
na kapljicama kiše.
Mravlja organizacija
bila je kompaktno integrirana
u misterij.
Samo su ljudi psovali
mrave, kišu, sunce.
Neki pokvareni,
dušom prljavi neljudi.
Zvijeri su plemenite jedinke,
dobri ljudi su endemi,
ološa i protuha posvuda,
nemaš se kamo ni skloniti.
Ukrali bi tišinu,
sklad i mir.
Dekodirani kodovi misterija...
BITKA SE BLIŽI
Kad izgovoriš istinu Lanu,
onoga trenutka kada tvoje riječi
budu odapete kao strijela,
tek tada će početi tvoja istinska bitka.
Krenuti će na tebe Lanu.
Horde najgoreg ološa, kukavica i bagre
od ovoga svijeta
i horda tame od onoga svijeta.
Svijeta tame koji ljudi
ne vide niti poznaju,
ali doći će u obliku
ljudskih prikaza i nakaza.
Najgori od najgorih koji su
za sada kao gnjile larve i čekaju
svoju realizaciju.
Da prospu svoju ljigavost, pokvarenost,
izopačenost i lukavstvo laži.
Pipci tame plesti će nove laži.
Krenuti će i napasti tvoju utvrdu.
Ti si portal Lanu,
zato će doći bijesni i divlji
napasti vas.
Ti sam ćeš stajati nasuprot gnjidi tame, ološa i zla.
Tvoj mač od svijetla samoga tebe
bljeskom će ih potući.
Ustupiti će horda zla,
povući se i pobjeći
u svoje stoljetne zamke
laži, prevare i tame
koju pletu vijekovima.
Ustupit će
i tad će tvoja misija i poslanje
kucnuti odlučujuću formu, ali samo za pozvane!
Tada će tvoja vojska i tvoji vojskovođe
shvatiti da mogu i sami bitke voditi.
Svatko nosi svoj mač,
Excalibur u samome sebi,
samo treba Učitelja,
vojskovođu i lučonošu
da poduči tajne vještine.
Čuvar si portala Lanu
kojem samo pozvani smiju prići.
Tek nakon ove bitke,
moći ćeš predahnuti.
Već desetljećima tvoj duh, um, srce i tijelo
vape za odmorom...
Još samo malo Lanu,
nakon ove bitke,
ubrati ćeš slatke plodove predaha i mira.
Ovoga proljeća, zvoniti će tvoja pobjeda!
IZLOŽBA SVIJETA
Još tisućama godina prije ustroja civilizacija,
tvoji preci i drevni učitelji
tvoje loze
napisali su Zakon.
Napisali su ga slovima i rječnikom ljudi.
Zakon života.
Zakon vlada ljudima,
sudbinom i planetom.
Zakon je veći, puno veći od čovjeka,
titula i ceremonija.
Sve je red, poredak,
harmonija i balans
što se utječe Zakonu.
Zakon se poštuje i pred njim
se glava pogne.
Oko koje sve vidi i sve zna
provodi Zakon.
Budala se smije Zakonu,
budala, ološ i nitkov ne mare za Zakon.
Tako će oni što su udarili,
biti udareni i oni što su mač potegli
mač će im presuditi.
Tko je jamu drugome kopao
sam će u nju upasti,
jer tako Zakon govori i podučava ljude!
Oko za oko,
zub za zub!
Kad se skupi krema svijeta,
vlastodršci, monasi i svita,
kad se skupe geniji, vizionari,
znanstvenici i umjetnici ovoga svijeta
i kada svi sjednu za stol,
Davidova loza, prostrti će
Božansku komediju pred okupljene uzvanike i svitu svijeta.
Hordu zla, nakaze, budale i šempje svijeta
koje okupiše oni grbavi lažljivi, pohotni starčići,
lopovi gramzljivi i hulje
u grimiznim haljama iz čerge razbojničke.
Tu uz njih će biti i horda zla onih luda što nose turbane,
tuku žene i bacaju bombe na nedužne ljude.
Dalje, bit će i Davidova družina.
Oni koje Svjetlonoše okupiše.
Svatko će na izložbi Svijeta pokazati
što je i koga izabrao, posijao...
Blistavi umovi, ljepota duha i estetska ljepota
uma, duha i tijela,
neosporivo će dokazati
kojim putem treba poći,
koju družinu i saveznika izabrati.
Žetva je završena i pozvani će ući u Hram.
Svjetlonoša ode dalje svojim tihim putem,
Treba novo sjeme saditi,
treba nove loze podići,
treba Hram sazidati!
Tek je počelo,
tek je počelo!
POĐI SPATI NAJDRAŽE
Večeras pođi ranije spati
najdraže moje.
Noćas će opet na Hram krenuti
oni iz najdubljeg mraka i ponora tame,
oni što su daleko, dalje i od periferije.
Oni će doći i u svom mračnom
naumu skučene pameti
ne znaju kolika je moć i snaga Sionske Legije.
Zato pođi spati
da ne gledaš ovu bitku.
To je samo jedna od mnogih koje smo izvojevali.
Sad moram poći u bitku,
čeka me družina moja,
ratnička loza
koja gine ako treba
za nas!
Zato pođi spati
jer jurišamo na nakaze i zvijeri
i među njima noćas neće biti ni ostati preživjelih.
Tako će platiti i naučiti lekciju.
Noćas među hordama
neće biti ni ostati preživjelih...
ZAHVALNOST
Kada istreniraš Tajnu vještinu
do razine kada si spremna,
Bog će poslati svjetlonošu
da skine koprenu s tvog oka.
Tada ćeš ugledati svjetlo života.
Vjerojatno ćeš zanjemiti na godinu dvije,
možda i duže
od siline svijetla i ushita.
To se i drugima dogodilo.
Nakon toga život postaje čista ljepota,
vrhunska, uzvišena ljepota
protkana čistoćom, poniznošću
i nadasve zahvalnošću
za Božjim darom kojeg baštiniš,
život, draga moja, život!
Život si dobila na dar.
Tvoje novo,
unutarnje rođenje
nosi tvoj istinski ja
bez prividnog, lažnog ja.
Svjetlo tvoje duše
upaliti će tek malo dodira
Božjeg svjetla.
Sve dalje je poniznost, jednostavnost,
radost i zahvalnost
Njemu,
kreatoru života.
Osjetit ćeš zahvalnost...
VEO ILUZIJE
Đavao ne govori ljudima:
¨ja sam đavao¨.
Ljudi bi ga tad prezreli,
pobjegli bi mu i umakli.
On se ljudima umota u predstavi
kao vuk u janjećoj koži.
Oni govore o Bogu,
čak i o ljubavi, samilosti,
ali kad je Istina na stolu,
posebno Istina o njima,
onda pokazuju svoje pravo lice.
Gnjilost, trulež u njihovim je grudima,
svijetom siju skučenost, zadrtost,
ratove, siromaštvo i zaostalost.
U svojim jazbinama i brlozima jada, laži
igraju svoje uloge i predstave.
Napune želudce i blebetaju,
lupetaju...
Takvi su oni,
isprazni lažljivci
i blebetala.
TAT U GRIMIZNIM HALJAMA
Tat nosi grimiznu halju.
Sefove pune dijamantima i draguljima,
novac i blago im najmiliji,
uz častohleplje, ispraznu taštinu
i pune trbušine.
Podbradci im debeli vise,
dok pošteni pravednici
žuljevima, brigom i mukom kruh zarađuju.
Zlato i novac rado pokradu,
ali predstava njihova
na koncu radost ukrade i dušu zarobi.
Tat u grimiznim haljama,
hulja, lopov i lažljiva beštija je.
KONTEMPLACIJA BODISATVE
Neko davno vrijeme proveo sam
na perifernom izmetu civilizacije
gdje su me, gazili, ponižavali, tukli i sputavali.
Održavao sam tišinu, unutarnji mir i poredak,
tako sam preživio.
U tišini sam liječio, davao, pomagao,
koliko sam znao i umio,
ali uvijek i nadasve iskreno, žarko, bodro iz srca.
Tako su me podučavali ''Majstori tišine''.
Postavili su mi krunu i plašt Bodisatve.
Opet sam ostao isti,
onako povučen, sa strane
sa zbunjenim izrazom lica...
Pitam se i dalje,
tragam neumorno...
Žeđam za spoznajom i tajnama života.
S vremenom sam postao veliki mag i učitelj ''Tajne vještine''
s vremenom i godinama.
Još uvijek mi je najmilije
biti anonimni autsajder,
onako sa strane gledati i promatrati scenu života.
Najdraže i najmilije mi je biti mali,
ponizni Lanu,
onaj Zen redovnik u haljetku poniznosti
i bezuvjetnog služenja u tišini.
Sve moje stane u malu torbu, dvije,
a niti to mi nije potrebno...
Još uvijek se divim pticama i drveću.
Volim smijeh razigrane djece koja trče u igri.
Volim sjediti ili prolaziti ispod nekog drveta.
U drveću i pticama vidim neopisivu
ljepotu sklada.
Zlatni red Kozmosa.
Pomalo je sentimentalno
jer je protkano nekim uspomenama
na proljeće moga Grada gdje sam imao obitelj.
Gdje sam mirno, neometano i tiho kontemplirao
na taj golemi misterij života,
sve njegove tajne, otvarao pitanja
i tražio odgovore...
Još uvijek sam sačuvao Lanu haljetak,
mali ponizni Zen redovnik
koji nakon cjelokupnog putovanja:
''Zna da ništa ne zna...''
Nakon svih desetljeća,
tek jedan od Danteovih krugova je savladan,
ali nema ih samo devet,
to je tek početnica.
Kasnije je sve ocean svijetlosti i ljubavi
još samo malo i eto me tamo...
sunce je sve bliže i počinjemo se stapati
u jedno.
Zaslužio sam propusnicu za Hram.
Dijete, sin sunca.
HOD U PROPAST
Doveli su, bolje rečeno
dovukli su za šaku sitnih novaca
horde zla.
Gore od najgorih
podmuklije od najpodmuklijih
od ružnih, ružnije
od glupih, gluplje,
pa čak i one najgluplje.
Oni najgluplji smijali su nam se,
upirali prstom u nas
kako smo mi glupi.
Neke spodobe, nakaze, rugale su nam se
kako smo mi ružni.
Prljave, zaudarajuće lijenčine
smijali su se
poštenim, vrijednim ljudima,
familijama uzornih života.
Na kraju putovanja
pred sve je stao život.
Monumentalni hram i stup Života.
Život svakog čeka iza ugla.
Svi smo prošli, a neki će tek proći
portale posljedica.
Onoga što smo posijali.
Ona horda ološa i propalica
strovalila se bez pameti i bez mozga
ravno u propast.
Tati u grimiznim haljama,
platili su cijenu zla kojeg su sijali i režirali.
Mi smo bili i ostajemo
što jesmo i kakvi jesmo
živući dan po dan svoje živote,
radosni, mirni i ispunjeni,
jednostavno živeći svoju predodređenost
da smo ono što jesmo.
TEMPLARSKA TIŠINA
Templari govore tišinom i tajnim kodovima.
Templari uvijek šute.
Šutjeli su kad su gorjeli na lomačama,
šutjeli su kad su im Majstora ubili,
znali su da će se on vratiti.
Stigao je čas bitke.
Templari pokazuju odabranima i iniciranima
zvijer.
Najprije će raskrinkati zvijer,
potom će ju mačem potjerati u bezdan.
Dijalog, riječi, retorika, manire su za ljude,
sa zvijerima se ne postupa tako.
Za zvijer je mač,
iznimno i samo mač.
Templarski mač je iskovan u stoljetnim bitkama i zakonu vremena.
Templarski mač je spreman za konačnu bitku.
Zvijer će biti najprije raskrinkana pred pozvanima,
potom bačena i prognana u bezdan,
templarskim mačem.
Za varalice, uhode i sluge zvijeri,
neće biti milosti.
Neka im se dragi Bog smiluje
kad stanu pred njega,
ali Templarski mač smilovati se neće.
Za varalice i uhode neće biti milosti.
Templari samo šute,
govore jezikom milosti i kodovima tišine.
PROTUHE I PROBISVIJETI
Ova horda ološa,
protuha, propalica, lijenčina i probisvijeta
što se vucara trgovima i ulicama
urbane civilizacije,
domigoljeni iz svojih nastambi
nalik štalama i brlozima,
ne znaju kome su na bitku došli!
Potpuni nedostatak inteligencije
primarno im je obilježje,
zaudaraju s buhama i nakaznim licima,
budalastih, priglupih izraza lica,
još mračnijih djela i namjera.
Stoga ih šakali i hulje u grimiznim haljama
lako i s malo novca potkupljuju.
Sionska legija neće ih poštedjeti
ni jednoga!
Njihov opći i kronični nedostatak inteligencije
uz glupavo samodopadno cerekanje
ne može dokučiti neminovno,
pozvane i odabrane
kojima uporno i nezaustavljivo
žele nauditi unatoč poražavajućim posljedicama.
Stoga će ih mač Sionske Legije sustići
sve do jednoga.
MAČ IZRAELA
Mač Izraela iskovan je od istine,
stoga je nepobjediv!
Mač Izraela načinjen je od svijetla.
Nasuprot vojske Izraela,
vojske istine i svijetla,
stoje i okupljaju se
bijesne, potkupljive horde ološa,
laži i tame.
Bitka započinje!
Svjetlonoša i pomazanik Izraela
odabran je da ponese mač u bitku.
Mač Izraelov nije maslinova grana,
služi onome čemu služe mačevi.
Pomazanik-svjetlonoša sad kreće na horde zla,
ološ tame i laži.
Još jedna pobjeda se bliži,
trijumf istine i svijetla.
ETER TIŠINE
Otkrio sam dimenziju
gdje ulaze i dolaze
srca vrhunske čistoće.
Najsuptilnije vibracije
teku eterom,
napajamo se i uglavnom,
samo šutimo.
PREDSTAVA
Božje djelo i vražje djelo
predstavu će odigrati.
Pozvana, cijenjena publika
gledati će i vidjeti bitke
svojim očima.
Nakon toga,
svaka će ptica
svome jatu odletjeti!
NOVI DAN
Kada izroniš i izađeš
iz čahure ovih materijalnih zatvora
i dok se oči navikavaju
na svjetlo, dan i istinu
još ponekad mogu zabljenuti
traume prošlosti.
To će vrlo brzo proći i prestati.
Potpuno su apstraktne i beznačajne.
Ti odlaziš, mirno koračaš u novi dan,
novi život.
Opne i čahure starih zatvora
zaista nam nisu potrebne.
Ne želiš više nikada
sebe i svoju dušu
vratiti u grob i pećinu.
Idemo van,
igrati se,
živjeti i upoznati svijet!
PROTUHE GMIŽU U PROPAST
Ti pipci, krakovi tame i nakaze,
stalno i bezuspješno će
navirati na nas.
Oni kipe u zavisti,
ljubomori i mržnji.
Oni se hrane izobličenim,
luđačkim i dijaboličnim
slikama i porivima
kako da nas sruše, zgaze i ponize.
Trule grane sijeku se i bace.
Zato ne brini zbog onoga
što ćeš vidjeti i što im dolazi.
Sami su sebi sve posijali.
BEZ VAS SAM NIŠTA
Bez vas sam ništa.
Bez svih vas,
bio bih besmislen život,
egoistično-hedonistički
put samoće i ništavnosti.
Bez vas ne bih imao
svoje korijene,
grane, stablo, plodove
svrhu i smisao.
Bio bih suha, uvela grana.
Svi zajedno smo jedno.
jedan veličanstveni hrast
koji rastući iz zemlje
svoje plodove i vrhove pruža u visine.
NE IDI DALJE VOLJENA
Sad stani ljubljena,
nemoj dalje ići.
Ti si ponešto učila i znaš o tami ljudi,
tami ovoga svijeta.
Poznaješ strukture nakaza,
njihovih poriva i ludila,
ali stani!
Ova tama koja sad dolazi,
nije od ovoga svijeta!
Puno je strašnija,
okrutnija,
gotovo nakazna.
Samo joj se svijetlo može suprotstaviti.
Stoga veliko svijetlo
odlazi u bitku s velikom tamom.
Tamo je bitka zakazana,
sudbinom zapečaćena.
Iako si dovoljno spremna i hrabra,
ne dvojiš,
ali dalje nemoj ići.
TAJNO PUTOVANJE ZVIJEZDA
Zvijezde čuvaju tajne putokaze,
misterije i kodove.
Zvijezde putuju,
teku kroz povratak izvoru.
Vraćaju se Bogu.
Veliki učitelji, Majstori,
djecu za poduku biraju,
znanje i mistične vještine im poklanjaju.
Oči i vid im treniraju,
na orlovski vid,
sluh izoštre.
Sve vide, sve čuju,
opažaju sve i pričaju međusobno
tajnim jezikom tišine.
Ta izabrana i pozvana djeca,
putuju sa zvijezdama
natrag domu
u izvor!
PARK NAKAZA
Oni nemaju ništa u sebi,
apsolutna su praznina,
šupljina i bedastoća,
ali žele i hoće biti prvi,
najglasniji i viđeni u svemu.
Nemaju pameti,
gonjeni su ispraznim nagonima.
Rulja je njihovo utočište,
klatež je njihovo obitavalište.
Nemamo ništa s njima,
niti najmanje,
niti želimo biti blizu njih.
Zato neka pođe i ode
svatko na svoju stranu,
svojim putem,
među svojima.
STRAŠILA
Oblače nekakve grimizne halje,
mlataraju rukama i blebeću,
poprilično puno blebetaju.
Jedno pričaju, drugo rade,
treće misle.
Plaše djecu, žene,
mlade zastrašuju,
odraslima se prijete i od njih
neprestano traže novčanice.
Poput duhovnih spodoba su.
Debeli podbradci, puni novčanici,
izdašne trpeze,
situiranost od glave do pete,
kruha bez motike i
impresivni vozni park.
Kako i od kuda im,
đavolji su puti i rabota.
Samo vrag to zna.
Povijesne su nakaze,
društvene spodobe,
ali uvijek su u prvim redovima svite,
naprosto blješte u svojim grimiznim haljama,
lažnim osmjesima
i licemjernim frazama.
Svojevrsni sociološki fenomen
dvadeset i prvog stoljeća,
više nalik na spodobe i strašila.
SREDNJI PUT
Nikada više nećemo sjediti zajedno
u nekom lijepom, otmjenom restoranu
srdačni, ljubazni, jednostavno, simpatično ležerni
i nadasve iskrenih razgovora
iskrenih osjećaja kojih toliko malo danas ima.
Nikada više…
Vaša lica i boje vaših glasova
polako blijede u meni i padaju
u horizonte sjećanja.
Ipak, već su desetljeća u pitanju.
Ja izlazim noću na zidine i bedeme Siona.
Zvijeri dolaze i naviru kao razularena horda,
barbari i nitkovi.
Sve ih je više,
sve su gnusniji
opasniji, luđi i podmukliji.
Taktike razrađuju.
Maske padaju.
Čak i ne skrivaju više svoje naličje i namjere.
Vi ništa ne znate o tome.
Obasipaju vas besprijekornim pričama,
i gorljivim lažima.
Tko će vas obraniti?
Vi ništa niti ne znate, niti slutite…
Zato noću bdijemo.
između vas i njih,
stojimo s mačevima.
Čuvamo vas, pazimo i bdijemo.
Vojskovođe Siona,
čuvari ljudskog roda.
