Autor: Hrvoje Landeka
Zbirka poezije: Stopama čežnje, stazama beskraja
I.
Akvarel ljubavi
ONI ŠTO VOLE
Akordi sreće u pismima tišine
besane noći i pjesme
svijeće na stolu zvijezde na nebu
samo zvijezde znaju koliko te volim
tvoj osmijeh na toplim usnama.
Mjesec je čitao snene misli
duša se nadimala u plimi čežnje
razbacani stihovi dok srce ludo zvoni
gori u plamenu ljubavi
božanske poezije.
Neka izgorim, nije mi žao
ljubav je trag i djelo života mog
na kamenu groba mjesto imena
neka mi samo isklešu riječi
Volio sam!
PJESME BESMRTNIKA
Iz radija Arsen pjeva Ines
plameni stihovi života
svakim trenom ga udišem.
Moj je!
Sjajna lucidna ideja ispunjena
strašću postojanja i bivanja
isprepletene niti stvarnosti u vječnosti
U malenom stanu, nas dvoje
čaša dalmatinskog vina dušu mi čežnjom mami
dok pišem stihove mojoj ˝prostakuši i plemkinji˝
na prstima njenim čokolada
sad će kolači za me
Pahulje plešu po zimskoj noći
a na jedrenjaku od snijega putujemo
s jedrima punim smijeha
nebo smo na zemlju spustili,
zauvijek mladi, hrabri i zaljubljeni
besmrtni!
˝Ne daj se Ines…˝
Tribute to Arsen Dedić
SNENA
Stigla je noć,
nebo se tiho presvuklo
mjesec, princ noći
prošetao se svodom
zvijezde se rastrčale
mene su misli vukle u daljinu
u prostranstvima čežnje
tražeći sebe,
pronašao sam tebe.
U polusnu te vidjeh
okupanu svjetlošću
rane ljetne zore
bila si opet u mome snu
gost čest i znan.
Sunce označi kraj sna,
ptice zapjevaše pjesme za
novi dan.
Sakriti ću snove,
slatke čežnje neostvarene
i čekati…
Čekat ću noć i snove nove
u kojima ćeš biti ti,
kneginja srca mog.
KAMO SI POŠLA?
Mašući mjesečevim zastavama
noć se prikrala
pospan oblak putuje
čekam, osluškujem
pospan i ja
čežnja bubnja u prsima
već se dugo ori u meni,
pjesma o tebi voljena
stazom sjećanja vraćaš se k meni
da, budala sam
ali posve bezazlena.
SAUVIGNON GOSPODINA TOMCA
Kriška mjeseca na nebu
miris dozrelog grožđa,
valovi noći potopili grad.
U skrivenoj ulici
tajni je sastanak naš.
Opio me besprijekoran Sauvignon
gospodina Tomca
noćne tempere malenih ulica
igra svijetla i sjena kraj rijeke
čežnje za lutanjima
usne, smijeh tvoj
da, doista sam p´jan!
NEOTKRIVENA
Oči biserne vidim u zrakama sunca
svaku noć smijeh prpošni zazvoni.
Umoran od sjena zaboravljenih
čekam da me izbavi
povede u planine
gdje ćemo noću šaptati pod zvijezdama
oblaci će sakriti mjesec
da ne vidi naše dodire,
samo će vjetar puhati
lud od sreće!
Moj vjetar što me prati,
vjetar samoće i lutanja
ESTER
Ljetna noć je plesala
more se valjalo pod mjesečinom
ona se smijala,
vino nas je opilo
vino i miris mora.
Na platnu od valova
mjesec je naslikao bijeli put
kroz ljetnu noć
pjevali su cvrčci
uz glazbu vjetra i borova
lebdjela je kao sirena.
U skrivenoj uvali
krao sam poljupce i dodire
dok nas svijetlo zore ne otkrije.
Sunce otjera noć i označi kraj igre
suze su joj potekle,
ja sam se smijao.
Obećao sve i slagao sve,
bili smo tako mladi.
Otputovah dalje
al´ ju ne zaboravih,
pjesmu sam napisao
neka počiva u peharu sjećanja
jedne mladosti i lutanja!
VJETAR JESENSKI
Crtajući pastelne boje
rana jesen je potekla.
Na ulicama grada
utrkuju se vjetrovi
bezbrižni i slobodni
Da mi je jesenji vjetar postati
prošetati kroz kosu njenu,
dotaknuti usne neljubljene
u san je ispratiti
jutrom šapatom probuditi.
Da mi je vjetar postati
da me ona udahne,
prestao bih lutati i putovati
ona zna vjetar obuzdati.
BDIJENJE NA MJESEČINI
Na mjesečini sam bdio,
pun kao dukat
sjao je u srpanjskoj noći
Budan sanjam o njoj
lutnjama čežnje zove, san ukrade.
Sunce potjera noć,
ostade samo slika tajne
duge kose i usana toplih
grudi meke i nježni glas
glas njen…
zvao je u zoru da je potražim.
Pronaći ću je Bože
i kad je nađem zaljubit ću se ludo,
sve ću joj priznati!
A što li je ljepše Bože dragi
od raskoši duše kad procvjeta
u mladosti i zaljubljenosti.
MIRIS LJUBAVI
Noćas sam se zaljubio u te,
očaran tvojim bićem
dovoljan je bio samo tren
oči tvoje i ruke
osmijeh djeteta
na licu mlade žene.
Nacrtao sam zvijezdu
puhnuo u dlan,
na nebu zasja nova zvijezda
nazvah je imenom tvojim.
GDJE SI?
Uronih u more tišine
plavetnilo zore
tvoje tajanstvene oči
mistični plameni obzori
tvoj osmjeh, vjetar u šumi
tvoj glas…
Gdje si?
Prošetala si mojim snom
poljubila me u zoru
usne vrele kao žar
grudi meke kao svila
topli zagrljaj.
Umoran i snen
zaspao sam
na stubištima tvoje duše
u predvorju našeg sna.
Gdje si?
KAO TI
Noć je zagrlila grad,
njen smijeh zvoni kroz noć
putuje starom, lijenom rijekom.
Ljubav nas je dotakla,
naslonjena na rame moje
zaneseno je riječi šaputala.
Tiho je poljubih
te jesenje noći kraj rijeke,
dvoje nas mladih
zaljubljenih.
SAMO JEDAN POLJUBAC
Plovio sam morima čežnje,
na plimi tvog dječjeg osmjeha
i nevinog srca
otplivah na pučine
tvog zamišljenog pogleda.
U dubini tvoje duše
na obalama ljubavi usidrih se.
Poljubim te tiho,
samo jedan poljubac…
ONA
Ljepša od plavetnila oceana
ljepša od tirkizne zore
tajanstvena kao snježni planinski visovi
sjajnija od bljeska sunca na vodi
prostranija od zvjezdanog plašta
milija od cvijeća
ukusnija od meda
nježnija od laneta
krhka kao leptirov let
mistična i čarobna kao stvoritelj,
to je ona!
Božanska oboa,
vrhunac mašte,
Žena!
˝Umro sam noćas od ljepote˝
Pozdravio sam prvu zvijezdu
vidim ljubljenu gdje spava,
vjetar je prosuo poljupce moje po postelji njenoj.
Usnula pod mjesečinom
zagrljena noćnom svilom
ljubav sniva.
Sniva voljena o ljubavi
još ne zna da snovi su stvarnost,
doći ću pred hram njenih snova
donijeti ispunjenja,
mlad i zaljubljen, dovoljno lud
poginuti za ljubav njenu.
Tribute to Tin Ujević
JEDNOM KAD SE VJETAR ZAUSTAVI
Kao mladi razuzdani planinski vjetar
što obijesno luta
luduje u borovim šumama
i s pticama se utrkuje,
takav ću doći pred tebe.
Savit ću ponizno koljena
da se poklonim ljepoti i čistoći tvojoj.
Ostavit ću traganja i lutanja
smirit se na grudima tvojim.
TRG LUTALICA
Trgom lutalica pjevaju slavuji
šutnjom pišem slavuj pjeva
dobijemo groš!
U gradu svijetla i snova hram ljubavi
caruje ljubav dobrota i čistoća,
djeve puštaju niz vjetar marame
odabrani vitezovi silaze poginut
u dvobojima čežnji
umirući za ljubav i velike ideje
dodir usana voljene djeve.
Na zvoniku katedrale
zvona zvone ime tvoje,
vjetar se smije čežnji mojoj.
Kupit ću cvijet za dvore tvoje
ako me pustiš i poljubac obećaš.
ŽENA
Lijepi su snovi i putovanja
lijepo je more, suton i zora
lijepe su zvijezde, leptir i cvijet
šume planine i tišina,
lijep je život
ali najljepša je žena!
KLONI SE VJETROVA MALENA
Počupat ću se noćas
iz tvog toplog zagrljaja i ljupkih usana.
Koliko si radosti ulila u me
a ovako ti uzvraćam,
bez riječi odlazim!
Ne pokušavaj shvatiti
nema riječi i ne smijem se osvrnuti
ako se okrenem stati ću.
Suze tvoje kao kiša kamenja
padat će po meni i progoniti sjećanjima,
oprosti mi barem ti jer sudbina neće
proplakat ću i ja jednom zbog svega.
Vidjevši ti osmjeh i lice nisam mogao odoljeti
ali nisam za godine vjerne
težnja za beskrajem noge mi vuče
bolje da odem vlakom jutarnjim.
Ne budi tužna
vrijeme je prijatelj iskušan
nikad te ne iznevjeri
zaborav donese i oprost srcu pokloni.
Sa osmijehom na usnama
sačuvaj sjećanja na večeri kraj rijeke
ali nikada više malena ne ljubi vjetar
vjetar luta i snovima živi,
skitnice i ptice plavo nebo ljube.
Kloni se vjetrova moja voljena
oni uvijek odlaze sami
u visokim planinama umiru
u nebo se pretvore,
ne osvrći se nikada za mnom
i ne zaboravi ovaj stih;
kloni se vjetrova malena!
NJOJ KOJOJ IME TAJIM
Čekam te u tišini
godine mi nisu važne
neka ostarim sam,
čekat ću voljena, čekati
poželjet ćeš se jednom ljubavi
sjetit ćeš se mene!
Čut će srce tvoje pjesme ljubavi moje
ljubavi neviđene
i poželjet ćeš me!
Potonut će ponos tvoj kameni
osmijeh će te odati
a onda će doći ova skitnica luda
s bisernim naušnicama
i libanonskom ružom
pred zelene oči tvoje
usne ne poljubljene
ništa nemam a sve ću ti dati.
AKVAREL LJUBAVI
Idem tražiti nove boje
što se vidjele nisu
za platna svojih snova.
Žuti snijeg u sred ljeta i bijelo nebo
plava kiša i crvena trava,
kraj zelenog jezera sunčana kuća moja
lane na ledini,
kćeri mi se ljuljaju na oblacima
zvijezda na prozor slijeće
s vrata nam vjetar polijeće.
Ne umaramo se riječima
pričamo tišinom, kozmičkom glazbom
svijetlošću se smijemo, neizmjerno volimo
mi smo slobodni!
Ljubav je naša ideja, naša misao
u njoj se rađamo i u njoj živimo
božanska tajna koju stvoritelj šapuće,
ne traži besmisleno,
jer što tražiš bit će ti dano
tajna je; voli i voljet će te,
daj i dat će ti se!
Mjesec je tek odraz sunčeva svjetla
blistavo svijetlo istine i mudrosti
tek je odsjaj svijetla ljubavi.
LUDIMA I ZALJUBLJENIMA, ISTO JE
Na krhotinama boli poreže se srce
suza ljuto peče k´o neuzvraćena ljubav
ili tuga usamljenog starca,
jeca bolno tražeći mrve radosti
da udice ugrize
u mreže ljubavi namjerno se ulovi.
O, srce ludo,
opijenost je tvoja slast
vino najslađe s loza zaljubljenosti
evo ti pij!
Opij se noćas do izgubljenosti
zasviraj ove noći pod mjesečinom
zvoni k´o poludjela violina
a poslije ćeš mi krvariti od boli
i lupati čelo
ah, zašto sam?
Ma neka si!
Smij se, plači od tuge i radosti
trči dijete razigrano
živi vjetre ludi,
živi!
PRELIJEPA
Prelijepa, dok po vodama čistoće koračaš
vjetar ti kose razbacuje.
Razdragan toplinom jer te ugledah
povirim kriomice u oči tvoje svjetlucajuće
oči tvoje što me zovu,
uzmi ruku moju i vodi me
daleko iz ovog grada taštine.
Skrivam oluje srca što bijesne
ozbiljnim licem da se ne odam
naivno se skrivam dok mi oči sjaje,
preslab sam dok si kraj mene
slabe su moje riječi
i prste lomim u dlanu
naivno u igri skrivača,
ne muči me više i smiluj mi se,
noćas se želim opiti Dionisova vina
i priznajem ti sve Afrodito moja
zaljubljen sam!
Dobro došla u moj svijet
svijet ljepote i ljubavi,
˝…nebo je moja livada˝
Tribute to Đorđe Balašević
BALADA ZA NAS DVOJE
Neću ti ime otkriti ni spomenuti
zavjetovah se na šutnju,
koliko sam ljubavi utkao u tvoj lik
molbe iz očiju mojih
čežnje neizmjerne u oči tvoje
a sve si kule moje po oblacima otpuhnula.
Nisam tužan, prazan sam list
sjena i led u pitanju tebe
vješto te izbjegavam i ne ulazim
u rijeke čežnje što nikad ne presahnu
čineći mi sušu života.
Vrijeme je pečat zaborava
ono ne prašta i lupa neumoljivo
zapečatit će glasno i naš susret, zaboravom zagrlit
tek će sjena ostati i mali bljesak u očima
sjećanje i sumnja s pitanjem
što da smo…?
Ali nismo, pobjegli smo!
Kukavica ja i još veća ti!
Neka nam nitko ne prašta što voljeni nismo
niti volimo onako kako umijemo već bježimo od sebe
okovani u plitke i otrcane iluzije
odgovornosti i ugađanja drugima.
S tihom i vječnom čežnjom u grudima
tražit ćemo se i lutati po svemiru dualnosti
a pronaći nećemo.
Možda nekim novim životom
ispišemo sretan scenarij
grešku ovu ne počinimo.
Ako se sretnemo,
prepoznat ćeš me po osmjehu i glasu
a ja tebe po očima tirkiznim što će sjati kao nekoć
tko zna?
A do tad zbogom draga moja
odoh drugoj za mrvice se prodati
pa i ti si s drugim, što ni ne sluti koliko vrijediš
zato šutimo i zaboravimo
do ponovnog sjećanja ili susreta.
POLJUBAC ŽENE
Sinoć me nije bilo na putu kraj rijeke
zvijezde su pitale gdje sam.
Noćni putnici, skitnice svemira
čekali su me kraj rijeke
a ja pređoh na drugu obalu,
zaljubio sam se u ženu
nadajući se poljupcu
i poljubila me!
Slatke je pjesma kad te poljubi žena što voli
VEČER KAD SAM TE UPOZNAO
Takla si me noćas mislila nježnim
s latica svog skrivenog srca prepunog ljubavi
koju čuvaš i skrivaš u tajnim pretincima,
predivne misli na strunama srca dotiču me
sa željom da si jutros u mome zagrljaju,
takla si me toliko nježno da se ne usudim govoriti o tome
sve je tako lako i prozirno kao voda.
Gledajući izlazak sunca i svijetla
moram se skrivati i uteći iza ledenog lica,
prenježna si
rastrgat će te dubine moje sudbine.
Ponekad sam tako usamljen
sve glumice bezlične što žele me utaknuti u kosu
pokazati nekome
od njih sam tako umoran
tebe bih volio poljubiti
ukrasti od budalastog svijeta jednu noć,
u tebi je toliko iskri života
ljepota sjaja i raskošne kreacije
s tobom bih lutao svijetom pjevajući.
Jedne zore ću ti pokucati na prozor snova
usnula ćeš me vidjeti u svjetlu zore
nasmijati se razdragano,
do tada, adio prijateljice.
TAJNA
Nekad sam toliko lagan da bih poletio
s toga se vežem za iluzije
dajem važnost zemaljskome i uživljavam se u igre
ozbiljnosti i uloge odraslih,
kroz pjesmu pobjegnem u kraljevstva ljubavi
tamo smo zajedno,
u mojim si rukama snažnim
pazim te
volim te,
negdje daleko od ovih divljaka i kozmičkih barbara
bosi hodamo obalama oceana
valovi pjevaju nama
i anđeli se dive našoj nevinosti
MOJ SVIJET
U mom svijetu sjaji, blješti sve
od kreacije i ljepote stvarnosti,
uzročnost pretvara sve u dobrotu
dobrota te dovede do mira i mudrosti.
Puteljci mudrosti vode ka božanskim alejama
tamo se iz amfora nektari boja i melodija
prelijevaju po svemirima,
a misterij ljubavi i volje u bljesak te katapultira
rodiš se u prasku nove zvijezde
novi atom,
potom blještiš
a vječnost, ljubav tvoj su dom.
TI NI NE SLUTIŠ
Lutam k'o ukleta prikaza
pustinjak zagrljen plaštem samoće,
pretvaram se i lažem kako drugu tražim
dok bježim od tebe
a bježeći od tebe bježim od sebe.
Začarani zamak bez vrata
samoći nema kraja,
bježim ljutit od divnih
što me pogledom mame i zovu
već je to i oblik patnje što umara,
ali nema druge za me dok se sjećam tebe
ljubav se ne mijenja licima drugih žena
ona je u svijetlu što blješti iz oka tvog,
zašto ih ne vidiš, oči svoje!
Da znaš koliko si vrijedna i jedina
koliko bi radosti i mira udahnuli
ovako lutamo i tragamo za krhotinama
koje vežemo pospanim nitima
prosjaci vlastitog bogatstva
sve imamo, a ništa nemamo
što te vidjeh ikad!
Idem dalje lutati i pretvarati se
kako druge tražim
a nema je...
nema ni jedne nalik tebi.
Kako si me zapečatila!
zarobljenik vlastite iluzije
i nemam kamo pobjeći
zapečaćen u ludoj čežnji neostvarive ljubavi
zatočen u samoći
u tebi
u nama koji ne postoje
još se samo zaboravu nadam...
možda me on oživi.
DOM
U zemlji jednakih
nema boljih i uzvišenih
sviramo gitare uz kristalne fontane
voda pjeva sa vjetrom i pticama
djevojke plešu i zvijezde rasipaju
radost i smijeh dok traje dan i svijetlo sunca sja
a kod nas su glazba svjetlo neprestani
pulsiraju sunčanom oktavom.
MARIETA SE RODILA
K´o pahuljica leži spokojna
u naručju majke,
još se čudi gdje je
i tko smo mi,
što ni lijepi ni pametni
natiskani oko nje
uživamo u blaženoj nježnosti
laneta malog, tek rođenog.
Laku noć anđele mili
dobro nam došla na pozornicu svijeta
i sretno ti bi
na šarenoj kugli smijeha i suza
što šeće oko sunca
na kozmičkoj promenadi.
Sretno anđele mili
puno radosti želimo ti svi!
PLOVIDBA
Ljubav se prelila iz prepunog pehara
potopila me i odvela svojim rijekama
srce se ne umara, duša za kormilom put zna
veslaj vesela družino moja
malo još pa ćemo se sliti u ocean
svijetli u daljini
već se pjesma čuje
sad ćemo u perivoje umjetnosti uploviti.
SREST ĆEMO SE IZA MJESECA
Šarm i ljupkost tvoja jače me opiše
nego vino iz Toskane
što je plivalo u čašama i djecu probudilo u nama.
Ljepota je tvoja bljesnula te noći
vanjska i nutarnja, vidljiva i nevidljiva raskoš ljepote
sjajila si!
Osmjeh me tvoj nagovarao da se zaljubim
i jesam!
Odvele me valkire u dubine na tvoju zapovijed
a onda su otrcane karte sudbine
opet odlazak izvukle i odoh iz tvog grada
u nova putovanja nikad dovršena,
kad ću sidro spustiti?
Kao brod sam bez kormilara ponekad
neshvatljivo, zaista!
I tvoje suze gorčinu će zariti u grudi moje,
nemojmo se boriti s neminovnosti draga
porazit će nas.
Moja dostojanstvena tuga s tišinom
željeznim pogledom,
tvoje suze i zajednička bol
u svezak sjećanja koje će vjetar prolaznosti listati
ostaje upisan, naš tren zaljubljenosti.
Sve bih ponovio!
Miris bergamota, cimeta
šampanjac i jagode, svijeće oko nas
šaputanjima i poljupcima začarani oboje
tajna čarolija naše priče.
Čuvat ću te u sebi stihovima
kad se na zvijezde preselimo
nastavljamo igru,
snovi i sjećanja bit će smjerokaz i tajni sastanci,
čekam te na istočnoj obali svemira
preko puta sunca na skrivenoj aleji našeg sna
kojeg su ljudi i sudbina potrgali,
do tada šutimo draga moja,
nikome ni riječi!
DOBRO VEČE SJEĆANJA
Na košulji je ostao miris tvog parfema
stade sve,
tiha bol i melankolija poteče
zapeku ljuto,
Luda čežnja bjesni i galerija sjećanja stiže
sunčani dan kraj mora
bezbrižni lagani dan
Zatekla nas ta zaljubljena igra naglim bljeskom
platno trenutka nepovratno odlutalo od nas
tako bljesne i ode obijesno
trgajući moje korijene
drske sudbinom što me
počupa i baci vjetrovima bez milosti,
sad opet lutanja i bježanje od sjećanja
Besana noć mi slijedi
otvaram vino što je tebe čekalo
ovu noć popuštam srcu
dječaku nestašnom da trči k tebi
sam ću vino popiti
utopljen u melodiji tvog glasa,
vizuri tvog osmjeha
s tihom melankolijom i čežnjom za tobom
u košulji s mirisom tvog parfema
GOSPOĐICE DRAGA
Scena iz naivnog filma,
ugledam te u foajeu i stade mi dah.
Ukipim se i buljim u tebe
nešto pričaš prijateljicama i tako šarmantno graciozno
mašeš rukama s prpošnim smijehom na lijepom licu,
ukrao bih te i odnio na rukama
onako herojski,
ali nema filmova ni heroja
ovaj svijet je teatar apsurda i prepotencije
tebe će drugi odvesti,
netko iz tvog svijeta kojem ne pripadaš
tek se pretvaraš,
ako jednom poželiš se i sjetiš me se
dolazim po tebe.
NEMA VIŠE ŽENA KAO TI
Noću se budim jer me nema tko pokriti
nitko mi čelo ne mazi i oči pokriva.
U besanim noćima kad ludujem za idealima
nitko ne moli jutrom za mene u malenoj crkvi,
ostala je samoća, putopisi tihe tuge
nema više žena kao ti!
Napustio sam našu palubu i sad mi
ostaje kao plameni pečat kajanje
prekasno je, i predaleko sam otišao
da bih se usudio vratiti,
sad sam opet u hladnim noćima
usamljeni dječak u predgrađu
jurišam na vjetrenjače po provincijskoj varoši
i u ideale sam se povukao,
ne otvaram vrata nikome
znaš da sam stranac među ljudima.
Ovdje su uski, sirovi i plitki
nedostaješ mi jako,
provincijske djeve plešu oko mene
njima sam neobičan i mio
ali druge su usne kao slana voda, peku
zagrljaji kao ustajalo vino
više ni ne pokušavam…
nema više žena kao ti
toliko milosti, ruke nježne i dječji osmjeh.
Nemam s kim šetati uz rijeku i gledati zvijezde
nema više tako hrabrih privrženih žena
nikome ne pišem pjesme
ne dijelim svoje tajne.
Pišem ti u mislima duga pisma ali ih ne šaljem
nikada više!
Nema više žena kao ti…
II.
Zemlja rodna, voljena
DOMOVINA
Gledajte anđeli zemlju moju
ni raja se ne stidi!
Od mora do Drave
od Save do Dunava
nema djeve tako ljupke.
Ima li ljepšeg mora
gdje zrak tako miriše?
Tisuću otoka, bisera u moru
galeb i ribar kao braća žive
Kad je stvoritelj ljepotu stvarao
rodila se zemlja
kad je mudrost potekla
rodio se narod
loza sveta i blagoslovljena!
Planina s medvjedima
mudrost naroda čuva
život radostan daruje
kada pravda caruje,
lički sokol pjeva
o slozi koja slobodu brani.
Ravna Slavonija, mezimica moja
iz njedara žito poljima pusti
rijekama natopi
djecu svoju nahrani.
Čuvaj svoju zemlju
ne daj ju za zlato prokleto!
Prodana duša crv je u zemlji.
Neka te sinovi i kćeri
po hrabrosti i pravednosti pamte
svet je tko za slobodu padne
i vječnost mu perivoje sadi.
˝Navik on živi
ki zgine pošteno˝.
Tribute to S.S. Kranjčević
PANONSKA
Ravnica se poljima prosu
poljubi se s nebom na kraju šume.
Rijeke nabujale vodu života nose
vjetar hrastove počešlja
izjuri u polje
sa žitom i travom zaplesa,
svetkovina slavonske ravni.
Raskošno blista
božji biser ljepote i mira,
tiha duša slavonska.
SLAVONIJA
Poljima uz rijeku
širio se miris jeseni
lezi na zemlju i slušaj
zaspale običaje
mudrosti drevne.
Tambure tiho zvone korake života
radosnu pjesmu o jedinstvu
čovjeka i zemlje
savez sveti neraskidivi.
Tka tambura priče o ljubavi
djevojke i mladića
pobožnost i mudrost starosti tihe
što djecu uči molitvi i zahvalnosti
kojom se dan započe
i kraju privede,
tajna mira i spokoja
blaženi san pravednika.
TERRA MAGNA
Topla i plodna Slavonija
dar bogova panonskih,
rijeke i prostrana polja
meka trava mirisna
stoljetne šume hrastove.
Zemljo raskošna!
Ptice tvoje najljepše pjevaju
nebo je nad tobom najbistrije
i sunce se raduje
što te svjetlošću kupa
oblaci te kišnim poljupcima umivaju
vjetar najradije k tebi zaluta.
Lutam i ja tuđim krajem,
o ljepoti tvojoj sanjam
i povratku se radujem.
Opij me mati slavonska ljepotom svojom,
zavjet mi uzmi da ne odlutam opet
da ostanem,
utonem u meki san
na tvojim toplim rukama.
NA POLJIMA SLAVONSKIM
Na poljima slavonskim mladost teče
misli kao pčele
na cvijeću život slave.
Kroz staze neznane i izgubljene
vijugaju godine niz puteljke prošlosti
zaboravu neka teku,
sretan sam dok lutam
poljima slavonskim.
Pustite me da mirišem travu
slušanje vjetra u hrastovim šumama
sjaj mi u oku budi
volim vilu panonsku,
neka leptiri ispletu krunu od cvijeća
okrune princezu polja i šuma.
ZEMLJA SLAVONSKA
Izorana zemlja slavonska
duša plodna i sveta
život daje, radost poklanja
na tragu života
kruga vječnosti.
Jednom kad ostavim tijelo
poželjet ću da me polegnu
u crnicu slavonsku,
postat ću plodna ravnica
sjeme će me hraniti
kiša natopit,
rast ću u žitu i brat će me sinovi moji
kruh na stolu ću im biti
kad postanem svet,
kad zaronim u svetu zemlju
i duša mi poteče zemljom
slavonskom.
DALMATINSKA
More isplete svileni val
pusti ga niz pučinu da žudnje ispuni,
brodove zaljulja
obalu i stijene poljubi
Vjetar se s galebom utrkuje
sunce razigrano smije,
na molu djevojka mornaru piše
u daleku luku molitvu poljubac i ljubav
srcem piše, riječju šalje
dok more i vjetrove za milost moli.
Ribar suncem umivenog lica udiše buru i more
mladosti se sjeća što za tren prođe
i mudrost starosti slavi,
vino loze otočke grudi mu grije
zahvalnost, poštovanje
moru, nebu, zemlji
osmijehom i šutnjom kazuje.
MOJA MALA METROPOLA
Malena golubica na uspavanoj rijeci
gdje su rimski plemići lozu sadili
i ljekovite kupke gradili.
Ulice ljupke popunjene
ljudima toplih lica
pjesnika, slikara, umjetnika, obrtnika,
pustolovnih srca što daleke zemlje sanjaju
i lijepih žena sramežljiva pogleda.
Malen u dužini
prostran u nutrini
prkosi stoljećima,
ispraća tisućljeća
puno ih izbroji, nek´ se zna!
dijete zemlje slavonske
malena metropola slavonska.
USUD NARODA MOG
Plakati više neću jer suza nemam
za usud zemlje što razdor laži i tame je potkopava
bijedu i jad su posijali,
a sjeme uvije nikne
djela se presadit ne mogu
tako će nam biti;
bijeda, razor i tuga.
Za šaku Judinih škuda
prodaše nas izdajnici
kurvini sinovi.
Kukolj u žitu korov u duši
izdajice,
prodavači naroda
trgovci zemlje rodne
ološ bestidni.
III.
Zapisi s lutanja
OSTAJEM DJEČAK
Ponoć je otkucala kraj jednog sjećanja
zavrtjeh vino u čaši
novi put i početak
potrage za tajnama života.
Odletjela mi čežnja mjesečevim puteljkom
kistom krotkosti ocrtah dijete u sebi
nestašnog dječaka.
Tražim odraslu djecu na svojim lutanjima
nestao sam onaj stari još davno
moram se pretvarati
malo nas ima i držimo se skupa,
posivjeli su drugi i u uloge se pretvorili
terete i maske stavili.
Bježim od ozbiljnih i pametnih,
važnih se posebno klonim
uvenuo im duh pa plešu uloge
od života breme načinili
i pitaju se tren prije sna
ima li negdje zemlja mira.
Imam mjesto tajno
gdje su božanski sutoni
i anđeli nam kose pletu gitarama
al´ ne daju kraljevski lavovi prići
i ne šapuću ti snove anđeli
ako dijete u srcu nisi.
GDJE SE GRLE NEBO I MORE
Sunce je tromo tonulo
i napokon zaronilo u more
zatim je mjesec na nebu izronio
zvijezde zaplivaše po nebeskoj pučini
bonaca i mir
tempera Posejdona.
Tamo daleko, gdje pogled završava
gdje sirene i princeze oceana
snivaju i pjevaju
tamo se grle nebo i more
tamo se rađaju zvijezde
tamo će duša moja zaploviti
na lađi od ljubavi
sa jedrima punim smijeha.
SAN OTVORENIH OČIJU
Svijetla grada trgaju ruho noći
tišina ugušena neskladnom bukom
sanjam…
šaljem pismo
anđelu skitnici što pazi beskućnike
ljude bez korijena
lutalice
idem hodati kraj rijeke
gdje niz svjetiljki i spokojna rijeka
oslikavaju scenu što volim je upisati u sjećanje
lutam bez para
od nemila do nedraga
umijem se neviđenim
pa šutim
tko bi me shvatio
kad zaborave ljudi svoje čežnje.
Ne tražite me po sjećanjima
ne pružam ruku nikome
grube su moje riječi
sklonite se vi pametni i ozbiljni
bezlični i prozirni
opijum su sloboda i mir
tko ih jednom kuša
mamac postaje za druge
umorne od ljudskih maski
oni što mali klikću tuđe velike riječi
i rukama važno mašu
pričaju o nečemu, ne znajući ništa
živi samo onaj tko u nutrini sebe korijenje pušta.
Tribute to Friedrich Nietzsche
PJESMA ŽIVOTU
Pobjeda i poraza niz
radosti i žalosti
ljubavi i boli
zagrljaji žena
prijateljstva zakleta u pijanim noćima
mladom usijanom glavom kroz zid
i još pregršt svega
nanizano kao perle
al´ još mi ga ni dosta
još ga požudnom strašću
ispijam i živim
isprepletenog dojmovima i znatiželjom
svakim jutrom novi list
nova pjesma ili slika
svakim svitanjem
putujem iznova
vođen čežnjom za trenom
a u tim trenutcima
u božanske oči uronim
pa se divim svemu kao dijete.
Zaslužit ću vječnost
šapnuli mi bogovi
uzvišen zahvalnošću
opijen životom samim!
PJESNIK LUTANJE
Pjesnik lutanje
i vječna igra,
kucam a ne otvaram
vrata tuđih života
žene molim da me se klone
a odgovora nemam.
Pjesnik lutanje i poneka čaša vina
božanska providnost takvu sudbinu mi skroji
Samo ljubavnica, nikad žena
čaša vina
pjesnik lutanje!
DO SUNCA I NATRAG
Laganim korakom kroz svemir
do sunca i natrag.
Suputnik zvijezda
more tišine…
Laganim korakom kroz svemir
do sunca i natrag.
Putem ću ubrati buket od svijetlosti
zvijezda sjajnih.
I prahom zvjezdanim posipat ću
stazu kojom idem
neka svijetle krijesnice svemira
za mnom.
PJESNICIMA SVIJETA
Poezijo, šapatu božanski
što slušamo ga mi,
notari nevidljivog.
Pjesmo, vino si duše!
muza pjesnička jest ljepota
život kreacija
ljubav inspiracija.
I doista smo pjesnici mi
˝Čuđenje u svijetu˝.
Tribute to A.B. Šimić
NOCTURNO KIŠNE NOĆI I GRADA
Lutam noćnom scenom grada
zaveden ljepotom proljetne kišne noći
kapi klize licem kao po staklu
na pozornici grada pusti trgovi
prazne kavane u krivudavim ulicama
pogled mi ukrade lijepa žena
blažen osjećaj radosti mistične.
Ubirem riječi i misli od čuvstva neizrecivog
prestati ću pisati, utihnut ću
samo da proživim trenutak
ovaj tren vječnog kontinuiteta,
voda sa neba tiho rominja pada, sipi teče…
nebeski mir u kiši pada
slijeva se raskošno s neba
božanski potoci, dar smrtnicima
a zbor kišnih kapi pjeva Tinovo;
˝Pobratimstvo lica u svemiru…˝
Smijem se kao dijete, riječi nemam
utihnuo sam od ganuća
proljetna noć i kišne note
kakva noć!
Kakav trenutak zemaljske čarolije!
Tribute to Tin
VIOLONČELO
Violončelo mi razrezalo vene
potekla je melodija iz mene
prelijevao se zvuk u meni osjećajem
odveo me u lutanja
nezasitnom čežnjom za beskrajem
dalekih snova koje snivam otvorenih očiju
žena sa harfom,
hrabri ljudi,
radost i mir
u zemljama tim.
Zaljubljen sam u kozmička titranja
vibracije kreativne ekstaze
violončelo me podsjetilo na taj zvuk.
Pobjegao sam u noć
u tišinu sjećanja duše
da se rasplinem u plazmu
milion zvijezda i sunaca
sve teče kroz mene!
SCENA ŽIVOTA
Prljava bujica grada
dim cigareta
jeftini alkohol
prosjaci i klatež
sjajne mramorne zgrade
carstvo Babilona.
Dame otmjene
majke tople
i kurve otrcane
radnici pošteni umornih lica
nitkovi i pravednici
klatež i umjetnici
sveci i vragovi
sve to smo mi
sve to je teatar, a iza zastora svjetlo sjaji
svjetlost nas samih
sve to je vječna kreacija
dokučili ili ne
ona traje.
Volim svijet,
stratište mudrosti
carstvo gluposti,
volim sjaj i bijedu Zemlje
volim to cjelokupno postojanje
što rasplamsa duh moj.
Život, život scena je naša
volim te Zemljo sveta i prokleta!
HIMNA SVEMIRA
Hoćemo li na put dušo moja?
Kočija srebrna od mjesečevih niti
idemo u srce beskraja
savršenstvo je slatka potraga
nekamo ćemo stići
vječnost je pred nama.
Sunce se rađa
svjetla niti prebiru harfe
himna svemira pjeva bojama
vječne duge
pojurimo svemirom dušo moja
sve je jedno u kojem si i ti
beskrajna nit.
Kao što reče Tin
˝Za let si Dušo stvorena˝
LJETO
Bosim nogama polako
po mekanoj travi zanimljiva mirisa
zemljin dodir me iscjeljuje.
Cvrči cvrčak ljetnu pjesmu
sunce kupa svjetlom
lice ozareno
miriše ljeto u zraku
evo, jutros je stiglo.
UVIJEK MLADI
Kad se prve bore nasmiješe na licu
i zasrebrene se vlasi
mladost ne kopni kao tijelo
nepresušna je voda duha
sjaj u oku i osmjeh djeteta na licu zrelosti
znamenja su mladosti
i u dubokoj starosti.
ČUDO JESENSKO
Čuda li jesenskog,
list se baci u vjetra simfoniju
poleti u jesenskoj vratolomiji oponašajući leptira
u trenu sleti na potok
riba se čudila, mrav glasno smijao
a list, novi mornar potoka
zavrti se u krug
i smjelo otplovi.
RIJEKA
Rijeka je tiho koračala andante poljima slavonskim
mirno kao misli moje ulit će se u more
rijeka će prekriti čežnje
potopit ih zaboravom kao ocean Atlantidu
voda prolaznosti odnijet će snove mladost i ideale
sjećanja, žene, prijatelje…
Na koncu svega opet ćemo se sresti
u zemljama ljubavi i smijeha
u tijelu od zvijezda, malo bolji nego sad.
OPET ODLAZIM
Noć je probudila čežnju
tihi zov daljina
neotkrivenih tajnih staza.
U zoru odlazim skrivenim putem
na koji nitko ne polazi
tamo gdje drugi boje se poći.
Samo hrabri otkrivaju zvijezde
imena im daju
hrabri žive!
Na poljanama sudbina i bitkama života
pobjede ubiru.
TKALAC STIHOVA
Nitima sreće što u meni se predu
pletem stihove svoje duše
umovi bistri i srca čista
obući će halje što plete ih pjesma.
Oni što vole, mudrost će ubrati
oni što daju uvijek će imati
život njihov radosti je put.
SNIJEG
Voda se igrala na nebu
u pahulje presvukla
zaplesala po gradskim ulicama
umotala grad bijelim šalom
divne su pahulje bijele
plahi vodeni leptiri
vjetar ih razdragano nosi
podiže i spušta
sve će pokriti zimskom svilom
bjelinom snježnom.
SLOBODNO NEBO
U svitanju zaborava sjedim sam na kamenu
čekam umiruće da ih životom okrijepim
pijan od tuge trijezan od vina
sjena što klizi zidom
lebdim budan u svome snu.
Gladujem za trpezom njihovom
duša mi vene u gozbama za tijelo
prkosno kličem stihove na sav glas
prezren od slijepih i njihovog Boga
proklet od zvonara u haljama
spašen pronalaskom sebe!
ODA MLADOSTI I ŽIVOTU
Mladost je lijepa kao rosom okupan cvijet
mistična i plaha kao suton na pučini
divlja planinska rijeka
što kamenje nemogućeg smrvi
svemoguća kao bogovi
puna vjere, snova i zanosa
okupana čistoćom ideala
vječno su mladi oni što život ljube.
Mladost ne prestaje kad se kosa zabijeli
sretni su oni što vjeruju u sebe
igrajmo se, djeco svemira!
ZAPISI S LUTANJA
U ludoj želji za slobodom
vjetar sam zvao, u sunce gledao
nebo upijao
da me pokrije svojim plaštem
svjetlo okupa moju dušu,
sretan sam bio kao dijete
tu zoru kraj tihe rijeke
vjetar i sunce braća moja
i rijeka
znamen mira, spokoja
radosti života što zvoni mi u duši.
IV.
Šapat tišine
KOZMIČKI NOMADI
Noć teče, tišina pjeva
misli putuju, zove me beskraj
usnuh svijetlost i slobodu,
umoriše me robovi privida
da mi je otići
iz buke i ludila
u duboki mir
gdje se stvarnost kupa na oltarima ljubavnim.
Svjetlosti nutarnja, odjećo duše
svijetliš nama, pijancima života
pticama slobode
nas vodiš u luke beskraja
gdje ljubimo sirene svemira.
TOTEM TIŠINE
Taktovima tišine
pojavnosti su ishlapjele
tajni šapat unutarnje tišine.
Raspleo se njen dodir
duša putuje na misteriju tom
tišina, totem savršenstva
neuhvatljiva i sveprisutna
blaženo rastapanje,
taljenje u božansko.
KONTEMPLACIJA
U dubini tišine i stvarnosti
ocean ljubavi i svjetlosti utihnuo je u bonaci
anđeoska kontemplacija…
Kozmički leptiri sklopili su krila
da ne pomute mir probuđene tišine
bonaca sfera.
Božanske dunje mirisne
lutnje bogova titraju strunama radosti
pljusak kozmičkih vibracija.
Božanska milost
glas nebeskog slikara
tiha tišina
pjesma svih pjesama
za duše smaragdne pjeva ju Veličanstveni
slatka je pjesma njena
probudi se
čut ćeš ju!
MOLITVA JEDNOME
Nad minaretom sunce izađe
mistično rađanje dana
čelom pod ljubim
pred ganućem i pet puta se poklonim
velikom i jedinom – veličanstvenom.
Allah, prosvijetli nas i putu predanja poduči
poniznost nam prizovi
rahatluk u nama probudi
neka Prorokove riječi procvjetaju
u Ahiret nas dostojne uvedu.
Raspeti, vidiš li vrt Oca svoga?
vidiš li suze i patnju braće svoje?
Ne odustani od nas
pošalji svijetlo Oca nebeskog
poduči nas svome putu ljubavi za bližnjeg
da ne činimo drugima što ne želimo da nama čine
i neka bude volja Gospodnja
kako na nebu tako i na zemlji.
Prinče srednjeg puta i mudrosti
obuzdaj ludilo oholosti i taštine naše
šapni nam tajnu Buddhe da se prosvijetlimo
božansko u sebi otkrijemo
utkaj put mira dobrote i slobode u tihe molitve
meditiraj u našim srcima.
Braćo što se u svetoj rijeci kupate
Brahmino svijetlo prizovite
neka nas okupa i
Krišnino suosjećanje ulije
u spoznaje put naš.
Isto nas sunce životom kupa
jednome se bogu molimo
jedna smo svi
sveta braća čovječanstva.
ISTINA
Ne oblači se ona u halje od mišljenja
ruho zablude.
Ne valja se u blatu stavova
otrcanih retorika beživotnih misli.
Snažno blješti
pa se mnogi spotaknu
od njene nebeske korijene.
Spoznaja i znanje tek su sjena istine
poklon smrtniku dostojnom
da u odajama njenim stvarnost udahne.
O njoj se ne govori
u njoj postoji postojanje
istina, kći je bogova.
ROBLJE BABILONA
Zemljom lutaju bez sreće
slobodu ne poznaju niti radost kušaju.
Grade kule babilonske
u visine tijelom streme
duh im puže prašinom
neba nit´ mjericu ne okuse.
Djecu uče da i ona roblje budu
radost im brane slobodu ugrabe
mladost kradu snove ubiju
da nebo zaborave i zemlju zagrle
roblje babilonsko postanu.
Grade kule besmisli mišlju u vis
djelima po zemlji u krug se vrte
savršenstvo kvare ljepotu mute
od vječnosti se kriju i vrijeme slave
a vrijeme im neprijatelj najljući
kule rukom sakupi
u prah zaborava smrvi
smije se vječnost ludilu roblja.
Životi, životi naši bijedni
Čemu se molimo?
Čemu klanjamo?
Kulama babilonskim.
Za bogatstvo privida bijedu prigrlismo
za natrpani želudac i gizdave halje Dušu okovasmo
za prašinu sivu kristalno nebo prodasmo
neka nam vrijeme sve kule sruši
bršljani zaborava ih progutaju.
O, roblje babilonsko!
Bijedo, sramoto zemaljska
jade nebeski
suzo božanska.
PIR ILUZIJE
Na piru iluzije obmana kraljuje
noć se danom prikazuje
tama svijetlom zove
gizdavi pauni pamet dijele
kokoši uče orlove da lete.
Carstvo glupana caruje
bijedom se hrane
tuđom krvlju brane
mačem i ognjem mir nose
ljubav patnjom zovu.
Malenu djecu zavode,
okovima neznanja srca im grabe
mladost i um blistavi
u laži da strune.
Dolazi veliko podne
vjetrovi istine pušu
bijeli orlovi slijeću na vrhove
poglede odvlače
neka vide nova djeca
gdje sloboda snije,
djeco, s tornja samog sebe pogled je ljepši.
Tribute to Giordanno Bruno
ARS MAGNA
Venera se rodila poljupcem sunca
nebo prosu simbole znanja
djeca sunca i glazbe sfera svemir slušaju
knjige tajni okom bistrim čitaju.
Mjesec korača nad gradom
flauta i violina tiho se igraju zvuka
tajanstveno svijetlo u daljini titra
tiho dušu čežnjom zove
ljubavlju opija.
Anđeli pjevaju, na lutnje i cimbala sviraju
zvijezde nebom teku.
Stranice vječnosti pišu se sada
zvuk pjeva i kamen podiže
djeca svjetlosti univerzume grade
igramo se idejama kozmičkog arhitekta.
RAPSODIJA SVEMIRA
Divna je božanska igra
ja vjetar ti zvijezda
pojurimo svemirom
bacajmo radost i svijetlo
budimo učitelji i učenici
tko god, do vraga,
i vrag je anđeo, čak arkanđeo
na teatru apsurda glavni smo glumci
u ljevici nam tama u desnici svjetlo
đavao brat, anđeo sestra
na pozornici prolaznosti
komade života izvodimo
ni misli ne možemo sakriti
a kamoli djela!
Ni umrijeti tijelom nije lako
i smrt je privid, tek maska i san
probudiš se kao novi dan
što si učinio učinit će ti
u krug, u krug, u krug…
dok ne spoznaš
uzletiš onda slobodan
tek tada pustolovina započne.
TRENUTAK
Nema ljepše igre od života samog
nema sjaja sjajnijeg od božanskog
vječnost, savršenstvo i istina
kapi su onog što riječi nema
Arhitekt svemira
nazvaše ga naučnici tišine
ime tajno ima
luđaci se svađaju, mudri znaju
a za pehare mudrosti i ljubavi
dostojanstvo poniznosti i sjaj čistoće trebaš
srce anđela osmijeh djeteta,
put počinje, ovdje i sad!
GOSPARI NESTALNOSTI
Orlovi snažni i neumorni
zaljubljeni u beskrajne pučine
kojima vječno lete
svjedoci prolaznosti ljubitelji slobode
putuju stazama sudbina neustrašivi
na visokim planinama nebo ljube
ubiru nektar radosti svoje
lutaju bez prestanka
suncem se hrane
vječno putuju oceanom stvarnosti
ljubitelji znanosti i umjetnosti
duhovni nomadi.
NAUK MAJTORA TIŠINE
Tražeći pitanja na dobivene odgovore
na teatru naših zabluda
i vlastita neznanja sa naivnom mišlju
koja započinje sa ˝ja˝ od leda koje sunce istine otopi
a nema većih zabluda.
Gdje počinju pojavnosti znanja, mudrosti, vrline istine
gdje je sve započelo?
Izlupao sam se od stijene pretpostavki
tuđih odgovora i tuđih misli
nakon tisuća spiralnih krugova vlastite Odiseje
pronađoh se na početku,
kula ljubavi knjigu tajni čuva
kristalne dvorane istine i znanja
gdje se sve u jedno stapa
i krug i trokut
u jedno.
Vjetar je šibao hukom i gromko zaorio
šuti naučniče tišine!
Utihni sada dijete novorođeno
vrijeme je isteklo
povuci se na bojno polje
čeka te bitka sa vlastitim demonima
ne znanja i mišljenja
što zamuti stvarnost.
ZVJEZDANI PUTNICI
U milini jutarnjeg svijetla i sunčevog sjaja
noć se povuče pred plesom zore
mjesec tad okupi zvijezde
povede ih livadama i proplancima svemira
poljima vremena što u krug teku,
u igri života.
U času tom čarobnom
na stvoriteljev vrt
silaze anđeli
putnici udaljenih zvijezda
ambasadori nevezanosti.
Dolaze iz dalekih zemalja
gdje su naše duše sretne i slobodne,
u mističnoj zori
kao rosa po travi
tiho, nježno se spuste
bešumno kao leptir na cvijet
prostru se iz oceana ljubavi
na obale zemlje.
Dođu nas pozvati imenom duše
imenom koje smo zaboravili
da se presvučemo u anđeosko
pa krilima tim uzletimo
pronaći dom svoj gdje pripadamo
ispletu se niti božanske za mene i za tebe
kupa se duša u bujicama ljubavi
orkestralno zaori muzika tisuću violina
alkemijsko šaputanje
veličanstvena igra što nikad ne prestaje.
V.
Šapat zvijezda
LUTALICA
Noćas prelazim s onu stranu sunca
zagrlit ću zvijezde, sestre moje
one znaju put i riječi
stihove svemira
tajnu stazu.
Negdje u tišini
tišini i samoći
gdje se stiže
˝Kad okreneš leđa zemaljskome suncu˝
i zemlji ovoj
to je staza nomada
što svemirom lutaju.
Tribute to Goethe
(˝Kad okreneš leđa zemaljskom suncu˝, stih iz Fausta)
TIŠINA
Na splavi od sunčanih zraka
doplovio sam u srebrne mjesečeve lagune
potopio srce na obalama života
i zaronio u sebe
duboko u sebe.
Zasja kap nečeg neotkrivenog u meni
otvoriše se portali tišine
nabujaše rijeke ljubavi,
preplaviše žedna usta moja.
DOLINA SNOVA
U dolini snova
raste drvo želja,
listovi od smijeha
plodovi su ispunjenja.
Glas bogova plovi dolinom
šapuće tajne postanka
djeca kreacije crtaju beskraj idejama
igraju se stvaranja
boje stvaranja i ljubavi
gospodare našim životima.
ORFEJEVA LIRA
Kad ostavim pijesak, zvuk će me zagrliti
dah bogova što putuje sa izvora
valovima blaženstva odnijet će me natrag
na vrela ljubavi i božanskoga u meni
dah života i slobode, izvor svijetlosti
tajni zvuk.
Himna postanka, pjesma stvarnosti
tajni zvuk.
Iz beskraja izvire, beskrajem teče
putokaz misterija, apsolutnog savršenstva
za čim duša traga u zemlji privida.
Tajni zvuk
božanski titraj
što otkriva tajne simbole
melodija savršenstva koja vodi u tajnu zemlju
neizrecive ljepote.
Kad ga čuješ rodit ćeš se novim naličjem
vidjeti planine mudrosti i znanja
na njihovim visovima
udahnut ćeš vjetrove ljubavi
što će te u beskraj pretvoriti.
LJETNA NOĆ
Srebrni mjesec ponoćno sunce
obasjava put
pjesmu tišine pjevaju zvijezde.
Samo lutalice slušaju zvijezde
samo usnuli čuju pjesmu ljetne noći
usnuli na mjesečini, a budni
igra je ljetne noći.
TITRAJI
Barkom od svjetlosti
oplovio sam zvjezdane uvale
kroz plavetnilo zore
zakoračio beskrajem
bacio zemaljsko tijelo i
smijući se slobodnan zaplivao
kroz pučinu boje pospanog indiga.
Kroz mene plove taktovi
zvjezdane simfonije,
bacam ih svemirom
lud od slobode i ljubavi,
beskrajno lud i opijen
božanskim partiturama
INTERNACIONALA LJUBAVI
Puno sam mislio, zaista puno
i puno sam tražio tajne prolaze
sve dok nisam sjeo u šumu poslušati vjetar
sklopio sam misli, zaronio u tišinu
povela me u carstvo spokoja.
Neopisiva ljubazna ljubav
puna slobode i dopuštanja
da budem onaj koji jesam
da letim nevezan i nesputan
na čaroliji svoje duše.
Djeca vole tako
nesputana i radosna
djeca tajne znaju, a mi ih
u roblje pretvaramo.
Napravit ću pobunu djece
pjevat ćemo himne ljubavi
srušiti kule od kamena
gdje ljudi mumljaju riječi slabe
gdje se zabluda slavi
a obmana istinom zove.
ZLATNI ORAO
Na stubištima duše
kamena porta, stupovi alabastra
bijela zmija vodi kroz plamen
izgorjeti ćeš bez hrabrosti
ali spoznati trebaš
u kušnji i boju života
da orao si ti
zamahni odvažno krilima, poleti!
U duboki ocean iskustva
kroz oluje postojanja
vjetrove putovanja neprestanih.
Orao kralj nebeski
odmjerava ti poniznost, hrabrost i odlučnost
sijevaju mu oči, gledati ih ne možeš
grmi mu glas tišine
čelom pod ljubiš pred ganućem
titraj radosti dušu prebire
do prijestolja svjetla
na vrela stvarnosti
samo se krilima duše
doletjeti može.
PROCVALA ČEŽNJA
Kad na samrti starac neminovno ugleda
bljesne mu u oku…
majku što boga moli za povratak sina iz rata
noću je budi i tješi…
lastavicu ranog proljeća preko oceana domu vodi,
putnika karavane u snu budi
povratku kući zove
ali opet ga na putovanja nova nagovori.
Srca dva u potrazi života spoji
rađa se u tišini, nitko ne zna od kud dolazi
putuje tišinom u snovima i na javi.
Dolazi, mudri kažu iz srca svega
duša stvoritelja melodijom njenom povratku nas zove
tiha i nevidljiva sveprisutna milost
sveta veza tišine
oltar srca. šapat duše,
čežnja!
SMIRENJE
Duša se probudi ljubavi žedna
rodi se misao, svemir pokrene
zamahnu krila Uzroka i posljedica
Zaputi se Duša putem spoznaji
kroz scene rađanja u kazalištu iluzija
samu sebe zaboravit
vječnost ne vidjet
i gore, i dolje
uspinje se i pada
korak po korak, sad težak sad lak
iskustvo je putokaz
empirijska ironija vlastitog otkrivenja
dok se ne umori u zapetljaju neznanja
probuđenog zaborava.
Tada anđeli sunčeva sjaja puhnu
u svijeću vremena i prostora
zastori se dignu
osmijeh se nacrta
sve je obrisano
pođi sad kamo želiš
sloboda je tamo gdje te Duša odvede
ona put sama pozna.
IMA LI SLOBODNIH?
Ima li još negdje onih što nisu vezani za posjedovanja
papire, zidove i mišljenja.
Slobodne od stavova, odobravanja i pogleda mase
slobodne od taštine, opijuma znam i privida ja.
Ima li slobodnih od sirovih strasti što ne mogu ih ugasit
pa se drugima izruguju skrivajući vlastite,
ah, mi ljudi slabi…
TIŠINA JESENJE NOĆI
Prošli smo ispod mjeseca
koračajući u tišini,
zamolili vjetrove da otpušu oblake
bistro nebo i zvijezde ljubimo.
Nebo se otvorilo
zvijezda, meštar noćne scene
ugrije nam grudi
sjaj daleke zvijezde tiho je zvao
poziv u noći na molitvu,
molitvu za nikoga i ništa
tihu kontemplaciju
prisutnosti u čarobnom trenu,
tišini jesenje noći.
ZEN
Pretvorio sam se u ništa
povijanje trave pod vjetrom
odsjaj sunca nad vodom
titraj čistog sjaja
bezobličnog
spojili smo se u jedno
nevažno je ishlapjelo
život u meni, ja u njemu
obostrano nerazdvojni,
jedno.
JESAM
Latice duše moje otvoriše se
kao cvijet sunčanog jutra,
pojuri nebom duh moj.
Ne trebam zvonare u haljama
i zidove mitova,
sloboda je moj prorok.
Ne vjerujem,
živim!
Sve u sebi nosimo,
zaroniti samo treba.
Tribute to William Blake
VI.
Kontesa
MODERNA KONTESA
Za tebe sam zreo i snažan muškarac
i ne vidiš, ustvari sam zaljubljeni dječarac
sebe smatraš slabom i nesigurnom kraj mene
i ne vidiš kako moćno vladaš nada mnom
violinom svog glasa i nježnog pogleda.
Kraj tebe sam razigrani, bezbrižni dječak
što prvi put uranja u neotkrivene dubine
zrele ljubavi i zaljubljenosti istovremeno.
Vjerovao sam da žene poput tebe postoje
samo u ruskim i francuskim klasicima
i filmovima ranih pedesetih.
Bijah u zabludi i skrivao sam se
od suvremenih glumica i zavodnica
koje malo nude i više trže.
No, pustimo utopljenike
lažnog sjaja suvremenog Babilona,
ti si za me živuća kontesa.
Ipak postojiš, stvarna si.
Uvjeriše me tvoje riječi i poljupci kraj Dunava,
nježni pogledi od kojih mi se samo šuti
da ne pokvarim trenutak.
Mlade dame i kontese
osvajaju nutarnjom ljepotom,
bude u vječno nezrelim muškarcima
plemenite misli, osjećaje i težnje.
Plovimo tim oceanima ispunjenih čežnji
gdje si ti kapetanica duge plovidbe
Vodi me Konteso moja,
pučinom naše ljubavi.
PUSTINJSKI CVIJET
Neki ljudi ušetaju u naše živote
valovi života ih donose,
zavedu u trenu ljepotom svojom pojave.
Snivaju kao pustinjski cvijet
u kiši proljetnoj se bude prvim poljupcima
bude i u nama uspavanu ljepotu,
divimo im se
skupljajući naramke njihova osmjeha
da nas griju oko srca.
Milina je slatka udahnuti miris
vidjeti i okusit ljepotu
pustinjskog ljiljana.
Ne može im se odoljeti
u laticama njihova srca počivaju snovi ljubavni
što se prvim poljupcima bude
i zaljubiš se u dostojanstveni šarm
pustinjskog cvijeta.
NAUČI ME
Na kraju moje čežnje počinje tvoj pogled.
Noćas putujem
do kraja te čežnje.
Povedi me tim spokojnim stazama
što počinju iz tvom oku,
nauči me da se prepustim.
Opet vjerujem pričama starih majstora.
POLJUBAC
Samo ih je dunavski vjetar smio dotaknuti
i zvijezde noću nježno maziti,
nitko nije usne njene poljubio
do jedne kišne večeri.
Poklonila ih je meni,
tiho s nježnim šarmom i malo stidljivosti.
Riječi, slike i stihovi mlaki su i nedovoljni
da ocrtaju ljepotu u meni,
da je zadnje što proživjeh i doživjeh
vrijedilo je za ljepotu tog trena
kad postadoh tajna njenih usana
njenog prvog poljupca.
ŠAL
Dan i nebo se raduju kad vide zaljubljene
umotan šalom, tvojim poklonom
grijem se slikom sinoćnjeg poljupca,
upalio bih svijeće u hramu ljubavi
što niče našim susretima.
MJESEČEVA KĆI
Teče tvoje biće kroz mene
cijelu ovu zimsku noć.
isprepletene nam čežnje i duše.
Pobjeđuješ me svojom nježnošću i krhkošću
nepobjediva rušiš sve preda mnom!
Utihni me noćas svjetlo moje.
Pred bogove bih stao
da zahvalim se što prostrli su te preda me,
kleknuo bih i poljubio stope tvoje
da vidi nebo koliko te volim
ikono mog malog ludog svijeta!
Tim svijetom kročiš
vino ljubavi mi točiš.
ZA POČETAK BEZ KRAJA
Prođoh što i drugi
čas ljepote i radosti
čas suze tuge i žalost,
ono što nazvah uspjeh
vrijeme pretvori u banalnosti
što nazvah promašajem pokaže mudrost
uspjehom i pobjedom sjajnom.
Sad da stanem pred anđela čuvara svog
i onog vraga rogonje s lijeve
što nikad ne miruje i spava
pa da kažem kad me pitaju
što bih dao kao pečat,
simbol života svog?
K vragu i nevjerojatno je
da ti sav život
sav lelek, metež i buka dojmova
sve proživljeno u mladosti i krvi lutalačkoj
sva spoznaja i otkrića pečena u glini iskustva
sve stane,
utihne i pokloni se
pred jednim trenom njenog lica
i jednog poljupca.
Ne može tišina ni riječ
pero, nota ni kist to predočit
simfonija u grudima luduje i svira
a taj anđeo vragolasto se smije
i kaže; eto ti pjesme života!
TVOJI POKLONI
Kroz zalutale pokušaje
i potrage skrivenih snova
dolaziš po mene
u kočijama ljubavnim,
zamišljena pogleda
ubireš moje skrivene sne
gdje nikad nikoga nije bilo
samo ti.
TAJNA
Dane dijelim na one
kad te vidim i kad te
slutim.
Večeras dolazim
čujem otkucaje tvog srca
kroz noć i ravnicu
zovu me i bacaju u svjetove
u kojima tvoj smijeh vlada.
Ne znaju ljudi našu tajnu
nećemo im priznati
koliko smo sretni.
KAO MALI JEŽ
Ljudska srca često trže i uvjetuju
nikad me nitko nije volio bezuvjetno.
Umirio sam se u tvom srcu
kao mali jež u krevetu od lišća i mahovine,
prvi put vjerujem u te legende o ljubavi,
osvajaš me tihim pogledima
u kojima čitam nježnost
i dobrotu tvojih namjera i snova.
Pusti me da šutim pored tebe
da slijedim tvoje čežnje
i okrenem jedra svog života
k tebi.
SRNA
Neobična si mlada žena
neobična za ovaj svijet
plitke glume i običnosti,
osvajaš nutarnjom ljepotom.
Danas žene skrivaju svoju nutarnju ljepotu
istinsku ženstvenost.
U modi su fasade, krpice
visoke pete i boje za lica,
ne može ti se ne diviti kad te se otkrije
neodoljivo zavodiš dušom
tko bi ostao ravnodušan kraj tebe?
Nema više srna kao ti
ovo doba mode i dekadencije ih ustreljuje
ti si ostala skrivena kraj Dunava,
pronašao sam te
počašćen od bogova
kad sam te smio i usudio se poljubiti.
Doista si neobično posebna,
na trenutke izgledaš kao
nevina princeza
koja je doletjela iz neke bajke
u život ljudi otupjelih srca.
Tiho promatraš svijet
mislima i snovima
ocrtavaš dobrotu i istinu.
Neobično si posebna!
U tvom zamišljenom pogledu
prostrana duša sniva.
NA KRAJU PUTA
U nekim ženama
zapisana je ljubav,
u srcu čeka.
Zove da tragaš za njom
kao lutajući vitez.
Dok te um odgovara
svijet izigra gorkim prividima
ona i dalje zove!
Ne vidiš ju,
samo ti šapuće i svira
temperama čežnje,
strunama ljubavi.
Vjeruješ li do kraja,
kad položiš zadnje kapi
snage i vjere
zakorači ona pred tebe
ugledaš umoran oči njene
i sve znaš,
potrazi je kraj, stigla je!
LJEPOTA I TI
Za tobom lepršaju latice ljepote
razigrani leptiri
osjećam te i vidim kao ljepotu,
ljepota je nevina i jednostavna
uzvišena i jača od naših krhkih sudbina,
mirišeš na čistu ljepotu,
ljepota me podsjeća na tebe.